Gospodar prstenova knjiga pdf download: Kako se pridružiti globalnoj zajednici obožavatelja

2. Prstena Tri za vilin-kralje za koje zvijezde siju,I Sedam zapatuljke-vladare kamenih dvora moi,I Devet za ljude, usuda kletogto zarana mriju,Al Prsten Jedan za Cara Mraka na prijestolju noiUzemlji Mordor gdje sjene se kriju.Prsten Jedan da zavlada svima,Prsten Jedan to trai i seePrsten Jedan da spoji se s njima i u tamiih sveeU zemlji Mordor gdje sjene se kriju. 3. PREDGOVOR Ova jepria u toku kazivanja rasla dok nije postala pripovijest o Velikomratu zaPrsten i preuzela mnoge odbljeske jo starije pripovijestikoja joj je prethodila. Zapoetaje uskoro poto je Hobit napisan iprije nego to je objelodanjen 1937. godine; ipak nisamodmahnastavio pisati ovaj nastavak jer sam ponajprije htio upotpuniti isrediti mitologijui legende Drevnih dana koje su se bile uobliavaleve nekoliko godina. elio sam touiniti radi vlastitog zadovoljstva iimao sam tek malo nade da e druge zanimati ovodjelo, pogotovo to jeprvobitno bilo nadahnuto lingvistikim pobudama i to sam gazapoeoradi toga da stvorim potrebnu "povijesnu" pozadinu za vilenjakejezike. Kad su oni kojima sam se obratio za savjet i miljenjepretvorili ono malo nade unimalo nade, vratio sam se ovom nastavkuohrabren zahtjevima itatelja da doznaju netovie o hobitima injihovim pustolovinama. Ali priu je neto neodoljivo vuklopremadrevnom svijetu, pa bi se moglo rei da je postala izvjee onjegovu kraju i nestajanju joprije nego to su ispripovijedaninastanak i sredina. Taj je proces bio zapoeo pisanjemHobita u kojemje bilo nekih naznaka koje su upuivale na tu stariju materiju:Elrond,Gondolin, uzvieni vilenjaci i orci, a isto tako i nekihodbljesaka koji su se pojavilinezvani, pojave koje su bile vie ilidublje ili tamnije nego to su se na prvi pogleddoimale: Durin,Moria, Gandalf, Nekromant, Prsten. Otkrivanjem znaenja tihodbljesakai njihovih veza sa starim pripovijestima ukazalo se Treedoba i njegov vrhunac u Ratu zaPrsten. Oni koji su traili dadoznaju jo neto vie o hobitima doli su na svoj raun, ali sumoralidugo ekati; jer ja sam Gospodara prstenova pisao samo na mahoveizmeu 1936.i 1949. godine, u razdoblju u kojem sam imao mnogoposlova koje nisam zanemarivao, imnoge druge interese kao uenik iuitelj koji su me esto zaokupljali. Dakako da je tomkanjenjupridonijelo i izbijanje rata 1939. godine tako da na kraju tegodine nisam jo biodovrio ni Knjigu prvu. Unato tmini sljedeih petgodina, ustanovio sam da ne mogupotpuno napustiti tu priu pa sam idalje uporno radio, preteito nou, dok se nisam naaopred Balinovimgrobom u Moriji. Tu sam zadugo ostao. Nastavio sam rad teknakongotovo godinu dana i tako doao do Lothlriena i Velike rijekenegdje potkraj 1941.godine. Sljedee godine napisao sam prve skiceonoga to je danas Knjiga trea, i poetakprvog i treeg poglavlja uKnjizi petoj; tu sam zastao dok su svjetionici svijetlili uAnrienua Thoden stigao do Harrowdalea. Nita dalje nisam bio predvidio inisam imaovremena za razmiljanje. Tek sam 1944. godine ostavio nitii zbrku rata koji sam imao dunost nadzirati ilibar pratiti, pa samse prisilio da se uhvatim ukotac s Frodovim putovanjem doMordora.Ta poglavlja, koja su na kraju ula u Knjigu etvrtu, napisaosam i slao u nastavcimasvome sinu Christopheru, koji je tada sluiou RAF-u u Junoj Africi. Ipak mi je trebalojo pet godina da priuprivedem sadanjem kraju; dotle sam promijenio kuu, katedru ikoled,dani su mi bili neto manje mrani ali isto tako ispunjeni munimradom. Zatim,kad sam napokon doao do "kraja", morao sam cijelupripovijest iznova pregledati izapravo dobrim dijelom preraditi. Imorao sam je otipkati i jo jednom otipkati, sm, jernisam imao imeplatiti profesionalnu tipkaicu. 4. Gospodara prstenova proitali sumnogi otkako je napokon tiskan; htio bih ovdjeneto napomenuti obrojnim miljenjima i nagaanjima koja sam uo ili proitao gledemotivai znaenja ove pripovijesti. Glavni je motiv bila elja pripovjedaevada se okuau jednoj doista dugoj pripovijesti koja e zadratipozornost itatelj, koja e ih zabaviti iodueviti, a na mahove moda iuzbuditi ili duboko dirnuti. Vodi su mi bili samo mojiosobniosjeaji o tome to je privlano ili dirljivo, a za mnoge je taj vodineminovnoesto grijeio. Nekima koji su proitali ovu knjigu, ili kojisu bar pisali o njoj, bila je onadosadna, besmislena ilibezvrijedna; a ja se nemam prava aliti jer slino miljenje imam ijao njihovim djelima, ili o vrsti knjievnosti kojoj oni oito dajuprednost. Ali ak i zamnoge koji su uivali u mojoj prii ima tu totato im se ne svia. Moda se u jednojovako dugoj prii i ne mogu svimasva mjesta svidjeti, niti se mogu svi razoarati timistimdijelovima; jer iz pisama koja sam primio vidim da one pasuse ilipoglavlja kojejedni smatraju loima, drugi posebno hvale.Najkritiniji od svih itatelja, a to sam ja sm,otkriva sad mnogenedostatke, manje ili vee, ali kako, sreom, nisam duanprikazivatiknjigu niti je iznova pisati, prijei u utke preko tihnedostataka, osim preko onoga kojisu i drugi uoili, a to je da jeknjiga prekratka.to se tie nekog dubljeg znaenja ili "poruke",pisac nije imao nita slino naumu. Ovo djelo nije ni alegorijsko niaktualno. Kako je pria rasla, putala je korijenje (uprolost) ineoekivano se granala: ali glavna joj je tema bila odreena od samogpoetkaneminovnim izborom Prstena kao spone izmeu nje i Hobita.Kljuno poglavlje, Sjenkaprolosti, jedan je od najstarijih dijelovaprie. Napisano je mnogo prije nego to je sjena1939. godine bilazaprijetila neminovnom katastrofom, a od te bi se toke pripovijestbilarazvijala po bitno istim linijama, sve da je katastrofa i bilasprijeena. Njena su izvoritabila davno prije nazona u mojojsvijesti, ili su u nekim sluajevima bila ve i zapisana,pa su ratkoji je izbio 1939. ili njegove posljedice malo to izmijenili, ilinisu nitaizmijenili u njoj.Pravi rat ne nalikuje na legendarni nipo svom toku ni po svom ishodu. Da je onnadahnuo ili odredio razvojove legende, onda bi Prsten bio jamano prigrabljen iupotrijebljenprotiv Saurona; Sauron ne bi bio uniten nego zarobljen, a Barad-drne bibio razoren nego zaposjednut. Saruman bi pak, ne uspjevi sedomoi Prstena, u onovrijeme pometnje i izdaje naao u Mordoru karikekoje su nedostajale u njegovimistraivanjima uenja o Prstenovima, pabi uskoro sam izradio svoj Veliki Prsten kojim bidoveo u pitanjesamozvanog Vladara Meuzemlja. U tom sukobu obje bi strane mrzileiprezirale hobite, pa oni ne bi ak ni kao robovi ostali dugo naivotu.Mogua su bila i neka druga rjeenja u skladu s ukusom ilimiljenjem onih kojivole alegorije ili aktualne aluzije. Meutim, janikako ne trpim alegorije u svim njihovimpojavnim oblicima, nikadih nisam volio otkako sam dovoljno star i budan da otkrijemnjihovunazonost. Mnogo vie volim povijest, stvarnu ili izmiljenu, snjenomraznolikom primjenljivou na miljenje i iskustvo itatelja.Mislim da mnogi brkaju"primjenljivost" s "alegorijom"; ali prva jeu slobodi itateljevoj a drugu mu svjesnonamee autor.Dakako da seautor ne moe potpuno osloboditi utjecaja svog iskustva, ali naininakoje se klica prie koristi tlom iskustva neobino su sloeni, apokuaji da se taj proces 5. definira potjeu u najboljem sluaju odnagaanja, nedostatnih i vieznanih. Isto je takopogreno, iakonaravno privlano, kad se ivot autora i kritiara poklope,pretpostaviti dasu razvoj misli i dogaaji njihova zajednikog dobamorali izvriti najsnaniji utjecaj nadjelo. ovjek zaista mora osobnoivjeti u sjeni rata da posvema osjeti njegov pritisak; alikakogodine prolaze, ini se da se esto zaboravlja da nije bilo nitamanje munodoivjeti rat u mladosti 1914. godine nego sudjelovati uratu 1939. i iduih godina. Ili, dauzmemo drugi primjer koji nijetako bolan: neki su iznijeli pretpostavku da poglavljeienje Shireaodraava situaciju u Engleskoj u doba kad sam dovravao svoju priu.Tonije istina. To je bitan dio zapleta koji sam bio zamislio odsamog poetka, iako sam ga utoku rada preinaio zbog Sarumanovakaraktera kako se razvijao u samoj pripovijesti, bezikakvog, trebali rei, alegorijskog znaenja ili aluzija na suvremenu politiku.Neto se odtoga dodue zasniva na iskustvu, iako neznatno (jer jegospodarska situacija bila posvedrukija), i na mnogo daljojprolosti. Kraj u kojem sam ivio u djetinjstvu bio jedozlabogaunitavan jo prije nego to je meni bilo deset godina, u vrijeme kadsuautomobili bili rijetki (do tada nisam bio vidio ni jednoga) ikad su ljudi jo gradiliprigradsku eljeznicu. Nedavno sam u novinamavidio sliku potpuno oronule vodenicekoja je nekad cvala pokrajribnjaka i koja mi se onda inila strahovito vanom. Nikad mise nijesviao mladi vodeniar, ali je njegov otac, stani vodeniar, imao crnubradu i nijese zvao Sandyman. 6. PROLOG 1 O hobitima U ovoj jeknjizi rije preteito o hobitima i iz nje e itatelj doznati tota onjihovuznaaju i neto malo o njihovoj povijesti. Neto vie moedoznati iz odabranih ulomakaCrvene knjige o Zapadnoj pokrajini kojisu ve objelodanjeni pod naslovom Hobit. Ta jepripovijest proisteklaiz prvih poglavlja Crvene knjige koju je napisao sam Bilbo,prvihobit koji se proslavio u svijetu i koji je to svoje djelonaslovio Tamo i opet natrag, jer jeu njemu rije o njegovu putovanjuna istok i o njegovu povratku: o pustolovini to jeposlije ukljuilasve hobite u velike dogaaje toga doba o kojima je ovdje rije. Ipak,mnogi e moda poeljeti da odmah na poetku saznaju neto vie otomizvanrednom narodu, a neki moda nisu ni vidjeli spomenutuknjigu. Za takve itateljeevo ponajprije nekoliko napomena o nekimvanijim stvarima iz hobitoznanstva i kratkogprisjeanja na tu prvupustolovinu.Hobiti su jedan neupadljiv ali prastar narod, nekoznatno brojniji nego danas; jeroni vole mir, tiinu i dobro obraenuzemlju: najradije prebivaju u lijepo ureenu i uzornoobraenu seoskompredjelu. Ne razumiju niti su ikad razumjeli, pa nisu ni voljeli,strojevesloenije od kovakog mijeha, vodenice ili runog razboja,iako su vjeto rukovali alatom.ak su i u drevno doba obino zaziraliod "velikih ljudi" kako nas nazivaju, a sad upravopanino bjee odnas i sve ih je tee nai. Imaju dobro razvijen sluh i vid, a premdasuskloni debljanju i nikad se ne ure bez potrebe, ipak se hitno ispretno kreu. Odvajkadasu umjeli brzo i neujno nestati kad god bina njih nabasali "veliki ljudi" koje nisu eljelisresti; tu suvjetinu razvili do te mjere da se ona ljudima mora initi upravoarobnom.Meutim, hobiti nisu zapravo nikad izuavali nikakvu magiju,a tu svoju sposobnostizbjegavanja ljudi imaju zahvaliti samoprofesionalnoj vjetini koju su stekli naslijeem ivjebom, i tijesnompovezanou sa zemljom, u emu ih vee i nespretnije rase nemoguslijediti.Jer oni su sitni stvorovi, manji od patuljaka:zapravo nisu tako vrsti i snani, iakonisu mnogo nii od njih.Razliite su visine, negdje izmeu dvije i etiri stope, ponaimmjerama. Dan-danas malokad doseu do tri stope, ali kau da su sesmanjili i da su nekadbili vii. U Crvenoj knjizi pie da jeBandobras Took (Rikobik), sin Isengrima Drugog,bio visok etiristope i da je jahao prave konje. Sudei po hobitskim predajama,njega sunadmaile samo dvije slavne povijesne linosti; ali upravo otoj neobinoj temi rije je uovoj knjizi.to se tie hobita iz Shirea,o kojima je u ovim priama rije, oni su u doba mira iblagostanjabili veseo narod. Odijevali su se u jarke boje, napose su voljeliutu i zelenu,ali su malokad nosili cipele jer su im tabani bilitvrdi kao tavljena koa i obrasli bujnomkovravom dlakom, slinom kosina glavi, koja im je obino bila smee boje. Stoga jejedini obrtkojim se nisu mnogo bavili bilo obuarstvo, ali su imali dugake ivjete prste iznali su izraditi mnoge druge korisne i zgodne stvari.Lica su im bila prije dobroudnanego lijepa, onako iroka, blistavihoiju, rumenih obraza, usta vazda spremnih za smijeh,za ie i pie. Idoista su se smijali, i jeli, i pili, esto i od srca, voljeli su usvako doba 7. priproste ale i est obroka na dan (kad god bi do njihmogli doi). Bili su gostoljubivi iuivali u zabavama i u darovimakoje su velikoduno davali i rado primali.Bjelodano je da su hobiti,unato kasnijem otuivanju, u rodu s nama; mnogo sunam bliskiji negovilenjaci, pa i patuljci. Od pamtivijeka su govorili ljudskejezike, nasvoj nain, voljeli su i mrzili manje-vie isto ono to iljudi. Ali u kakvom smo srodstvu snjima, to se vie ne moe pouzdanoustanoviti. Porijeklo hobita see u daleke dane koji suodavno prolii pali u zaborav. Samo vilenjaci uvaju jo nekakva svjedoanstva otomminulom vremenu, ali njihove predaje bave se gotovo iskljuivonjihovom povijeu, ukojoj se ljudi malokad pojavljuju a hobiti seuope ne spominju. Pa ipak je jasno da suhobiti zapravo ivjeli mirnou Meuzemlju mnogo godina prije nego to su ih druginarodi uopeprimijetili. A kako je svijet, uostalom, oduvijek bio punnebrojenihudnovatih stvorenja, inilo se da ta mala bia i nisuosobito vana. Meutim, u vrijemeBilba i njegova nasljednika Froda,oni su iznenada postali, a da to uope nisu eljeli, ivani iglasoviti uznemirivi vijea mudraca i velikana.Ti dani, Tree dobaMeuzemlja, odavno su proli i oblik se svih zemaljapromijenio, alikrajevi u kojima su hobiti onda prebivali zacijelo su oni isti ukojima i sadborave: na sjeverozapadu Starog svijeta, istono odmora. Hobiti u Bilbovo doba nisu vienita znali o svojojprapostojbini. Ljubav spram uenosti (izuzev rodoslovnih predaja)nijemeu njima bila osobito rasprostranjena, ali je u starimporodicama bilo jo pojedinacakoji su prouavali njihove knjige, paak i skupljali izvjetaje vilenjaka, patuljaka i ljudi ostarimvremenima i dalekim zemljama. Njihovi su zapisi poinjali tek odnaseljavanjaShirea, a najstarije legende jedva da su dopirale daljeod vremena seoba. Ipak, iz tihlegendi, pa i iz nekih njihovihneobinih rijei i obiaja, jasno proizlazi da su hobiti, kao imnogidrugi narodi, u dalekoj prolosti bili krenuli na zapad. U njihovimnajstarijimpriama nazire se vrijeme kad su prebivali u dolinamagornjeg toka Anduina, izmeurubova Velike Zelene ume i Maglenoggorja. Ne moe se vie pouzdano utvrditi zato suse poslije upustili uteak i pogibeljan prelazak preko gorja do Eriadora. Njihovepredajegovore o razmnoavanju ljudi u toj zemlji i o sjeni koja jepala na umu tako da jepotamnjela i dobila novo ime Mrkodol.Prijenego to su krenuli preko gorja, hobiti su se ve bili podijelili natri pomalorazliita plemena: Dlakonoge, turove i Bljedolike.Dlakonozi su bili tamnije puti, sitniji inii, bez brada i bosi; akei stopala bijahu im gipki i hitri, voljeli su brda ivisoravni.turovi bijahu iri, krupnije grae, imali su vea stopala iake, i radije su prebivali uravnicama i rijenim dolinama.Bljedoliki su pak bili svjetlije puti i kose, vii i vitkijiodostalih, a najvie su voljeli drvee i umske krajeve.Dlakonozi sunekad davno imali mnogo posla s patuljcima i dugo su prebivaliupodnoju gorja. Rano su krenuli na zapad i lutali kroz Eriador svedo Vjetrovrha dok suostali bili jo u Pustoiji. Oni su bilinajobiniji predstavnici hobita, i kudikamonajbrojniji meu njima.Ujedno su bili najskloniji da se skrase na jednom mjestu, inajboljesu ouvali obiaj da ive u rovovima i rupama.turovi su se dugozadravali uz obale velike rijeke Anduin i manje su zaziraliodljudi. Doli su za Dlakonozima na zapad i krenuli niz rijekuGlasnovodu na jug; mnogi su 8. od njih dugo boravili izmeu Tharbadai granica Dunlanda prije nego to su se ponovozaputili na sjever.Bljedoliki su bili sjeverno pleme, ujedno i najmalobrojnije. Oni subili u boljimodnosima s vilenjacima nego ostali hobiti, bili suviniji jezicima i pjesmi nego obrtima, iodvajkada su vie voljelilov nego ratarstvo. Preli su bili preko gorja sjeverno odRivendellai spustili su niz rijeku Hoarwell. U Eriadoru su se ubrzo izmijealis ostalimplemenima koja su tu zatekli, ali kako su bili maloodvaniji i skloniji pustolovinama,esto bi se nali na elu plemenaDlakonoga ili turova. ak se i u Bilbovo doba moglajo zapaziti jakabljedolika crta u uglednim obiteljima kao to su bili Tookovi igospodariBucklanda. U zapadnim krajevima Eriadora, izmeu Maglenogai Modroga gorja, hobiti suzatekli i ljude i vilenjake. Tu su doistajo prebivali ostaci Dnedaina, kraljeva onih ljudikoji su bili dolipreko mora sa Zapadnih strana, ali se njihov broj naglo smanjivaoazemlje su u njihovu Sjevernom Kraljevstvu bivale sve zaputenije.Bilo je tu mjestanapretek za doseljenike, pa su se hobiti uskoropoeli naseljavati u urednim zajednicama.U Bilbovo doba njihova suprvobitna naselja bila odavno nestala i pala u zaborav, alijedno odprvih koja su postala vana jo se odralo, iako smanjeno, a nalazilose u Breejui u okolnom Chetwoodu, etrdesetak milja istono odShirea. Jamano su se ve u to doba hobiti opismenili i poeli pisatipo uzoru naDnedaine, koji su opet mnogo ranije bili nauili tuvjetinu od vilenjaka. U to su dobazaboravili jezike kojima su sedotad sluili i prihvatili Zajedniki jezik ili Vestron, kakosu gazvali, to bijae uobiajen u svim zemljama kraljeva od Arnora doGondora, i nasvim obalama mora od Belfalasa do Lunea. Ipak suzadrali neto od svojih rijei, kao isvoja imena mjeseci i dana ivelik broj osobnih imena iz davnine. Negdje u to doba legenda uhobita prvi put postaje povijest i vrijeme se poinjeraunati ugodinama. Jer upravo tisuu est stotina prve godine Treega doba,bljedolikabraa Marcho i Blanco odlaze iz Breeja; poto su pribavilidoputenje od velikog kralja uFornostu, preli su preko smee rijekeBaranduina na elu velike skupine hobita. Preli supreko Mostakamenih lukova podignutog u doba najvee moi SjevernogKraljevstva,zaposjeli svu zemlju s druge strane, izmeu rijeke iDalekog humlja. Oni su samo biliduni dobro odravati veliki most,kao i sve ostale mostove i ceste, ii na ruku kraljevimglasnicima ipriznavati vrhovnu kraljevu vlast. Tako je poelo raunanje vremenapo Shireu, jer je godina prelaska prekoBrandywinea (kako su hobitiprekrstili tu rijeku) postala prva godina u Shireu, i od nje suseraunale sve potonje godine. Zapadni su se hobiti zaljubili na prvipogled u svoju novudomaju, ostali su u njoj i uskoro se ponovoizgubili iz povijesti ljudi i vilenjaka. Dok jegod postojao kralj,oni su slubeno bili njegovi podanici, ali su vlast zapravo draliusvojim rukama njihovi poglavari, koji se uope nisu mijeali udogaaje u vanjskomsvijetu. Sve do posljednje bitke u Fornostu sVjetac-kraljem iz Angmara slali su odreenbroj strijelaca u pomokralju, ili su bar tako tvrdili, iako se to u ljudskimkronikamanigdje ne spominje. Ali u tom je ratu propalo SjevernoKraljevstvo, pa su otada hobiti tuzemlju smatrali svojom i meusvojim glavarima birali namjesnika koji je zastupaonestalog kralja.U sljedeih tisuu godina rijetko su ih uznemirivali ratovi, pa su 9.napredovali i mnoili se poslije crne poasti (37. godine po Shireu)sve do nesretne Dugezime i gladi to je slijedila nakon toga. Tadasu mnoge tisue hobita pomrle, ali daninerodica (1158-60) bili su vedavno minuli u vrijeme kad se zbiva ova naa pria, ihobiti su seopet bili navikli na izobilje. Zemlja bijae bogata i izdana, ipremda je dugoleala zaputena kad su oni doli, nekad je bila dobroobraivana i kralj je u njoj imaomnogo imanja, njiva, vinograda iuma.etrdeset sati hoda protezala se od Dalekog humlja do mosta naBrandywineu, apedeset od sjevernih vritina do movara na jugu.Hobiti su je prozvali Shire, kaopodruje pod vlau njihova namjesnikai oblast u kojoj se dobro posluje; i tu su, u tomugodnom zakutku,lijepo ivjeli i bavili se svojim poslovima, obazirui se sve manjeimanje na vanjski svijet u kojem su se zbivali mrani dogaaji, svedok nisu povjerovali dasu mir i izobilje pravilo u Meuzemlju i netona to svaki pametni narod ima pravo.Zaboravili su ili zanemariliono malo to su ikad znali o uvarima i o mukama onih kojisu omoguiliviestoljetni mir u Shireu. Bili su zapravo zatieni, ali nisu vie otomevodili rauna.Nikad nisu hobiti nijednog soja bili ratoborni, inikad se nisu borili meu sobom.Dakako da su neko davno biliprisiljeni boriti se da se odre u nesmiljenom svijetu, ali uBilbovodoba bijae to ve davna prolost. Posljednje bitke koja se vodilaprije nego topoinje ova pria, zapravo jedine bitke koja se ikadvodila u granicama Shirea, nije sevie nitko iv sjeao: bitke naZelenim poljima 1147. godine po Shireu, u kojoj jeBandobras Tookodbio najezdu orka. ak je i klima postala nekako blaa, a ovukovimakoji su neko po bijeloj zimi dolazili sa sjevera u pljaku,priali su jo samo djedovisvojim unucima. I tako, premda je jo biloneto zaliha oruja u Shireu, ono im jeuglavnom sluilo kao trofej,objeeno ponad ognjita ili po zidovima, ili izloeno umuzeju u MichelDelvingu. Oni su taj muzej zvali drangulijarnica zato to su sve toimnije bilo od neposredne koristi a nisu eljeli odbaciti nazivalidrangulija. Nastambe su imbile pretrpane drangulijama, koje su estopoklanjali jedni drugima.Pa ipak, uza svu udobnost i mir taj jenarod ostao neobino ilav. Kad bi dolostani-pani, bilo ih je tekozastraiti ili ubiti, a moda su upravo zato to im je bilotolikostalo do dobrih stvari, mogli i bez njih kad bi morali, modasu zato mogli podnijeti sveteke udarce sudbine, neprijatelja ilinevremena na nain koji je iznenaivao one koji ihnisu dobropoznavali i koji nisu gledali dalje od svojih trbuha i dobrouhranjenih lica.Premda nisu bili svadljivi, i premda nisu nita ivoubijali iz uitka, dobro su se drali kadbi ih tko pritjerao uza zid,i jo su znali, ako treba, rukovati orujem. Dobro su gaalilukom istrijelom jer su imali otro oko i sigurnu ruku. I ne samo lukom istrijelom. Kadbi se koji hobit sagnuo da dohvati kamen, valjalo jeto prije pobjei u zaklon, to sudobro znale sve ivotinje koje bi senale u blizini.Prvobitno su svi hobiti ivjeli u rupama u zemlji,ili su bar sami vjerovali da suivjeli, i jo su se uvijek najboljeosjeali u takvim nastambama, ali su se s vremenommorali naviknuti ina drukija obitavalita. Zapravo su u Bilbovo doba u Shireuuglavnomsamo najbogatiji i najsiromaniji hobiti zadrali taj stariobiaj. Oni najsiromanijiprebivali su i dalje u najprimitivnijimjazbinama, zapravo u obinim rupama, sa samojednim ili nijednimprozorom; a bogatai su jo gradili znatno raskonije verzije onih 10.obinih negdanjih jama. Meutim, nije bilo lako nai prikladno mjestoza te iroke irazgranate rovove (ili smiale, kako su ih oni zvali),pa su u ravnicama i niim predjelimahobiti, poto su se razmnoili,poeli graditi nastambe na zemlji. Zapravo su ak i ubrdovitimkrajevima i starijim naseljima, kao to su Hobbiton ili Tuckborough,ili naglavnom gradskom podruju Shirea, u Michel Delvingu na Bijelomhumlju, sagraenemnoge kue od drva, opeke ili kamena. U takvim sunastambama najradije stanovalimlinari, kovai, uari i kolari iostali obrtnici, jer ak i kad bi stanovali u rupama, hobitisuodavno bili navikli graditi pojate i radionice.Kau da je obiaj dase grade seoske kue i hambari nastao meu stanovnicimaMlake, doljeuz Brandywine. Hobiti u tom kraju, u Istonoj etvrti, bijahupoprilinokrupni i debelih nogu, pa su nosili patuljake izme kad jebilo blato. Ali za njih se znaloda u njihovim ilama dobrim dijelomtee turska krv, to se moglo vidjeti i po maljamakoje su mnogima odnjih rasle na obrazima. A nijedan Dlakonog ni Bljedolik nije imaonitraga od brade. Uistinu se narod u Mlaki i u Bucklandu, istono odrijeke, gdje su se oni unovije vrijeme nastanili, veinom doselio uShire iz junih krajeva, i jo su imali mnogaudna imena i neobinerijei koje se nisu mogle uti nigdje drugdje u Shireu.Vjerojatno sugraditeljsku vjetinu, kao i mnoge druge, bili preuzeli odDnedaina.Ali moda su je nauili i od samih vilenjaka, koji suljudima bili uitelji u njihovojmladosti? Jer uzvieni vilenjaci nisujo u to vrijeme bili napustili Meuzemlje, i jo suobitavali u Sivimlukama daleko na zapadu, pa i na drugim mjestima nadomak Shireu.Josu se mogle vidjeti tri vilin-kule koje su od pamtivijeka stajalena bregovima iza zapadnihgranica. Nadaleko su sjale na mjeseini.Najvia je bila najdalje, stajala je sama na zelenubrijegu. Hobitiiz Zapadne etvrti tvrdili su da se s nje moe vidjeti more, ali nijepoznatoda se ijedan hobit ikad popeo na nju. Zapravo je bilo malohobita koji su ikad vidjeli moreili plovili po njemu, a jo ih jemanje bilo koji su se vratili da izvijeste ostale o tome.Veina jehobita vrlo nepovjerljivo gledala ak i na rijeke i amce, i nije ihbilo mnogokoji su znali plivati. Kako su godine prolazile u Shireu,sve su rjee i rjee govorili svilenjacima, poeli su ih sepribojavati i zazirati od onih koji su s njima imali posla; amoreje za njih postalo pojam straha i znak smrti pa su okrenuli glaveod brda na zapadu.Graditeljsku su vjetinu zacijelo nauili odvilenjaka ili ljudi, ali su se sluili njomena svoj nain. Nisu ihprivlaile kule. Kue su im obino bile dugake, niske iudobne.Najstarije meu njima bile su tek puke imitacije smialapokrivene suhom travom ilislamom, ili ak busenjem, a zidovi imbijahu poneto ispupeni. To je, meutim, bilo teku prvoj fazi nakondolaska u Shire, a poslije su promijenili nain gradnje, usavriligaonim to su nauili od patuljaka ili to su sami otkrili. Glavnaosobitost hobitskoggraditeljstva ostala je sklonost okruglimprozorima, pa ak i okruglim vratima.Kue i rupe hobita u Shireubijahu esto velike i nastanjene velikim porodicama.(Bilbo i FrodoBaggins bili su kao neenje iznimke, kao to su bili iznimke i umnogoemu drugom, primjerice u prijateljevanju s vilenjacima.)Gdjekad je vie pokoljenjaroaka, kao recimo Tookovi u VelikimSmialima ili Brandybuckovi u Brandy Haliu,stanovalo zajedno u(relativnom) miru, u pradjedovskoj palai sa mnogo hodnika. Bilokakomu drago, svi su hobiti bili rodovski organizirani i mnogo supazili na rodbinskeodnose. Crtali su dugaka i zamrena rodoslovnastabla s nebrojenim granama. Kad imate 11. posla s hobitima, vanoje upamtiti tko je s kim u rodu i u kojem koljenu. U ovu knjigunebismo mogli prenijeti rodoslovno stablo koje bi obuhvatilo barnajvanije lanove bilokoje ugledne porodice u vrijeme o kojem jerije. Rodoslovna stabla na kraju Crveneknjige iz Zapadne pokrajinesama su za sebe jedna mala knjiga, ali bi ih svi drugi osimhobitasmatrali dozlaboga dosadnim. Hobiti su pak uivali u takvimstvarima, ako su biletone: rado su posjedovali knjige ispunjenepodacima koje ve znaju, ako su podaci biliizloeni isto i bistro,bez proturjeja. 2 O travi za lulu Ima jo neto o hobitima iz davnineto valja spomenuti, jedan zaudan obiaj: naglinene ili drvene luleuvlaili su ili udisali dim goruih listova stanovite trave kojusuzvali trava za lulu ili list, vjerojatno neku vrstu Nicotianae.Porijeklo ovog udnovatogobiaja ili "umijea", kako su to hobitiradije zvali, obavijeno je velom tajne. Sve to se otome moglootkriti u starini iznio je Meriadoc Brandybuck (potonji poglavarBucklanda),a budui da on i duhan iz June etvrti igraju odreenuulogu u pripovijesti koja slijedi,navest emo njegove rijei iz uvodanjegova Shireskog travarstva. On kae ovako: Ovo je jedino umijeekoje moemo slobodno nazvati naim izumom. Ne zna setono kad suhobiti poeli puiti, sve legende i obiteljske povijesti uzimajupuenje zdravoza gotovo; narod je u Shireu odvajkada puio raznetrave, od kojih su neke smrdjele, aneke ugodno mirisale. Ali svi seizvjetaji slau u tome da je Tobold Hornblower izLongbottoma u Junojetvrti prvi poeo uzgajati u svojim vrtovima pravu travu za luluudoba Isengrima Drugog, oko godine 1070. po raunu u Shireu.Najbolja domaa vrstapotjee i dan-danas iz toga kraja, osobito sortepoznate pod nazivima Longbottomskilist, Stari Toby i Juna zvijezda.Nije zabiljeeno kako je stari Toby doao do te biljke, jer sve dosmrti nije htionikome odati tu tajnu. Dobro je poznavao bilje, iakonije mnogo putovao. Kau da je umladim danima esto odlazio u Bree,ali je sigurno da nije nikad otiao dalje od Shirea.Stoga je lakomogue da je za tu biljku saznao u Breeju, gdje ona svakako sadadobrouspijeva na junim obroncima brda. Hobiti u Breeju tvrde da suoni zapravo prvi poelipuiti travu za lulu. Dakako da isto takotvrde da su i sve drugo radili prije ostalogpuanstva u Shireu, okojem govore kao o kolonistima; ipak, u ovom sluaju ini mi sedaimaju pravo. Sigurno je da se umijee puenja prave trave proirilo uposljednjihnekoliko stoljea meu patuljcima i drugim stvorenjima kaoto su graniari, arobnjaciili skitnice koji su jo prolazili amo-tamopreko tog drevnog raskrija. Stoga zaviaj isredite tog umijea trebatraiti u staroj krmi u Breeju, Razigrani poni, koju odpamtivijekadri obitelj Maslovar. Pa ipak, moja zapaanja s mnogobrojnihputovanja na jug uvjerila su me da samata trava ne potjee iz naegpodneblja, nego sa sjevera, iz donjeg toka rijeke Anduin,kamo suje, predmnijevam, nekad davno bili donijeli preko mora ljudi saZapadnih strana.Ona raste na svakom koraku u Gondoru, tu je ibujnija i krupnija nego na sjeveru, gdje senikad ne nalazi udivljem stanju i dobro uspijeva samo na toplim zaklonjenimmjestimakao to je Longbottom. Ljudi je u Gondoru zovu slatkigalenas i cijene je samo zbogmirisa njenih cvjetova. Zacijelo je iztog kraja prenesena Zelenputem tijekom dugih 12. stoljea od dolaskaElendila do naih dana. Ali ak i Dnedaini iz Gondora priznaju namtuast da su hobiti prvi napunili njome lule. tovie, ni arobnjaci senisu tome dosjetiliprije nas. Dodue, jedan je arobnjak koga sampoznavao prihvatio to umijee prijemnogo vremena i izvjetio se utome kao i u svemu drugome ega se latio.3 O ustrojstvu ShireaShireje bio podijeljen na etiri spomenute etvrti, Sjevernu, Junu, IstonuiZapadnu, a ove opet svaka na odreeni broj plemenskih okruga kojisu jo nosili imenanekoliko najstarijih uglednih obitelji, iako se udoba kad se ova pripovijest zbiva ta imenanisu nalazila samo unjihovim okruzima. Gotovo su svi Tookovi ivjeli jo u Tooklandu,alito se ne bi moglo rei za mnoge druge porodice kao to su Bagginsoviili Boffinovi.Izvan etvrti nalazili su se istoni i zapadni krajevi:Buckland, te Zapadna pokrajina,prikljuena godine 1462. po raunu uShireu.Shire u to vrijeme gotovo da nije ni imao neku svoju"vladu". Porodice suuglavnom same vodile svoje poslove. Najvei imje dio vremena oduzimala proizvodnja ipotronja hrane. U svemuostalom bili su preteito dareljivi, nisu bili gramzljivinegozadovoljni i umjereni, tako da im se posjedi, gospodarstva,radionice i trgovina na malonisu gotovo uope mijenjali izgeneracije u generaciju.Dakako da su se drali drevne tradicije usvom odnosu spram velikog kralja uFornostu, ili Sjevergradu, kakosu oni zvali to mjesto, daleko na sjeveru Shirea. Ali ondjenijebilo kralja ve gotovo tisuu godina, pa su ak i ruevine kraljevskogSjevergradabile zarasle u korov. Ipak su hobiti i dalje govorili odivljacima i zlim stvorovima (poputtrolova) kao o onima koji nikadnisu ni uli za kralja. Jer svi su njihovi temeljni zakonipotjecaliod drevnih kraljeva, a oni su ih se pridravali od svoje volje zatoto su takvi biliPropisi (kako su sami govorili), prastari ipravedni.Istina je da je porodica Took odavno zauzimalanajistaknutije mjesto zato to jezvanje namjesnika preneseno na nju(od Oldbuckovih) prije vie stoljea, pa je glavanjihove porodiceodonda nosila tu titulu. Namjesnik je bio poglavar sabora,zapovjedniknarodnog zbora i hobitskih oruanih snaga, ali kako su sesabor i narodni zbor sastajalisamo u kritinim prigodama, do kojihvie nije uope dolazilo, namjesnitvo je bilo tekpoasno zvanje.Porodici Took iskazivalo se jo posebno potovanje, jer je i daljebilamnogobrojna i neobino bogata, i u svakom bi narataju iznjedrilasnane linostineobinih navika, pa ak i pustolovne naravi. Oveposljednje osobine bile su, meutim,neto to se (u bogataa) vietrpjelo nego openito odobravalo. Ipak se zadrao obiaj dase glava teporodice naziva Stari Took i da se njegovu imenu dodaje, premapotrebi, broj:recimo, Isengrim Drugi.Jedini pravi dunosnik u Shireubijae u to vrijeme gradonaelnik Michel Delvinga(ili Shirea), kojise birao svake sedme godine na slobodnom sajmu (bez dabina)naBijelom humlju na Ivanje, to e rei usred ljeta. Gradonaelniku jegotovo jedina dunostbila da predsjeda na proslavama o blagdanima uShireu, to je esto bivalo. Aligradonaelnik je ujedno bio iravnatelj pote i prvi orunik tako da je upravljao iglasnikom slubomi straom. To su bile jedine dvije javne slube u Shireu; glasnicisubili brojniji od straara i imali su mnogo vie posla. Dakako danisu svi hobiti bili 13. pismeni, ali oni koji su bili neprestancesu pisali svim svojim prijateljima (pa i nekimroacima) koji suprebivali dalje od mjesta do kojeg se moglo doi popodnevnometnjom.Hobiti su svoje policajce, ili ono to je bilo najblie tom pojmu kodnjih, zvaliorunicima. Dakako da nisu imali odore (takvo je to biloposve nepoznato), nego samoperjanicu zataknutu za kapu; i u praksisu bili vie poljari nego policajci bavei se viestokom u kvaru negoljudima. U cijelom Shireu bilo ih je svega dvanaestorica, potrojicau svakoj etvrti, nadlenih za unutarnje poslove. Znatno ih jevei broj koji se po potrebimijenjao, "gazio granice" i brinuo dastranci bilo koje vrste, veliki ili mali, ne pravenikome nikakvesmetnje. U vrijeme kad ova pria poinje, znatno se bio poveao brojtih pograniara, kakosu ih oni zvali. Bilo je mnogo prijava ipritubi da se nepoznate osobe i stvorenja smucajuoko granica i daih prelaze: bijae to prvi znak da nije sve ba kako treba i kakojeoduvijek bilo, osim u priama i legendama o davnoj prolosti. Malose tko obazirao na tajznak, ak ni Bilbo jo nije imao pojma to onznai. ezdeset je godina bilo prolo otkakose on bio zaputio na svojeslavno putovanje, i sad je bio ve star ak i za hobite, od kojihsumnogi doivjeli stotu; ipak je oito jo mnogo ostalo od pozamanogblaga to ga jebio donio sa sobom. Koliko je mnogo ili malo togabilo, on nije nikom povjeravao, pa akni svom najdraem "sinovcu"Frodu. I jo je uvao u tajnosti onaj prsten koji je biopronaao.4 Otome kako je pronaen PrstenJednog je dana, kao to jeispripovijedano u Hobitu, doao na Bilbova vrata velikiarobnjakGandalf Sivi, a s njime trinaest patuljaka: nitko drugi zapravo doThorinHrastotit, kraljevski potomak, i njegovih dvanaest pratilacau progonstvu. Na svojeveliko i trajno udo, on je jednog travanjskogjutra krenuo, a bila je tada godina 1341. poShireu, u potragu zagolemim blagom patuljaka, riznicom Kraljeva podno gore,ispodErebora u Dlju, daleko tamo na istoku. Potraga je bila uspjenai ubijen je zmaj koji jeuvao blago. Ipak, premda se vodila Bitkapet vojski i Thorin poginuo, i premda supoinjena mnoga junaka djelaprije izvojevane pobjede, sve to skupa teko da bi imalokakvoznaenje za ovu nau pripovijest, ili teko da bi zasluilo vie odbiljeke u dugimanalima Treeg doba, da nije bilo jedne usputne"sluajnosti". Druinu su bili napali orcina visoku prijevoju uMaglenom gorju dok su putovali u Pustoiju, pa se sluilo da jeBilbozalutao u crnim rudnicima orka duboko u nutrini gore, i tu je, dokje uzalud pipaooko sebe, dotaknuo rukom prsten to je leao na tlu urovu. Strpao ga je u dep i tada muse uinilo da je posrijedi bilapuka srea.Traei izlaz, Bilbo je pjeaio do dna planine, odakle nijemogao dalje. Na krajurova lealo je studeno jezero daleko od danjegsvjetla, a na kamenom otoiu u vodi ivioje Golum. Bijae to odvratnomalo stvorenje: veslao je u svom malom amcu velikimplosnatimstopalima, vrebao blijedim sjajnim oima i lovio dugakim prstimaslijepe ribei ive ih derao. derao je sve ivo, ak i orka kad bi gauspio uloviti i zadaviti bez borbe.Posjedovao je tajno blago kojegse domogao prije mnogo godina, dok je jo ivio nadanjem svjetlu:zlatni prsten koji je svoga nosioca inio nevidljivim. Bijae tojedina stvar 14. koju je volio, njegovo "zlato", i razgovarao je snjim ak i onda kad ga nije imao uza se.Jer, drao ga je dobroskrivenog u rupi na svom otoiu, a nosio ga je samo kad je lovioiliuhodio orke u rudnicima.Moda bi on bio odmah napao Bilba da je imaoprsten uza se kad su se sreli; alinije ga imao, a hobit je drao uruci vilenjaki bode koji mu je sluio kao ma. Zato jeGolum, da bidobio na vremenu, ponudio Bilbu da se igraju zagonetki predloivi daeon njega, u sluaju da Bilbo ne zna odgonetku, ubiti i poderati, aako Bilbo pobijedi u tojigri, onda e on uiniti to Bilbo eli: odveste ga do izlaza iz podzemnih rovova.Kako je bio beznadno izgubljen utami te nije mogao ni naprijed ni natrag, Bilbo jeprihvatio izazov,pa su zadali mnogo zagonetaka jedan drugome. Naposljetku je u tojigripobijedio Bilbo, zahvaljujui vie srei (reklo bi se) negopameti, jer na kraju se nijemogao sjetiti nijedne zagonetke, pa kadje u depu napipao prsten koji je bio naao i ondazaboravio na njega,uzviknuo je: to imam u depu? Na ovo pitanje Golum nijeznaoodgovoriti, iako je pogaao tri puta.Strunjaci se, istinabog,spore oko toga da li je ova posljednja pitalica bila obino"pitanje"ili "zagonetka" prema strogim pravilima te igre, ali se svi slau utome da jeGolum, kad je ve pristao i pokuao odgovoriti na topitanje, bio duan odrati obeanje.Bilbo je zahtijevao od njega daodri rije, jer se bojao da bi ga to sluzavo stvorenjemogloprevariti, premda se takva obeanja potuju kao svetinja, svi su seodvajkada, osimnajpodlijih stvorova, libili da ih prekre. Ali, potoje Golum toliko vremena proveo utami, srce mu je bilo crno iispunjeno podlou. Iskrao se i vratio na svoj otoi, o kojemBilbonije imao pojma, a koji se nalazio u blizini, usred tamne vode.Mislio je da mu jeondje prsten. Ve je bio gladan i srdit ali jedrao da se nee bojati nikakva oruja kadbude imao svoje "zlato" uzase.Ali prstena nije bilo na otoiu; izgubio ga je, nestao je. Bilbasu od Golumovavriska podili marci, iako mu jo nije bilo jasno to sedogodilo. Golum se napokondosjetio odgonetke, ali prekasno. ta imau svojim dempovima? uzviknuo je. U oimamu je gorio sjaj poputzelena plamena dok je jurio natrag da ubije hobita i doepa sesvoga"zlata". Bilbo je u posljednji tren uvidio u kakvoj je opasnosti,pa je naslijepopobjegao od vode uz hodnik, i jo mu je jednom sreaspasila ivot. Jer u trku je turioruku u dep i prsten mu je samkliznuo na prst. Stoga ga je Golum prestigao a da ganijeprimijetio, i otiao dalje da pazi na izlazu kako mu "lopov" nebi umaknuo. Bilbo jeoprezno poao za njim. Golum je usput psovao irazgovarao sam sa sobom o svom"zlatu". Iz njegovih je rijei napokoni Bilbo pojmio istinu pa mu se u tami vratila nada:upravo je onjamano naao taj arobni prsten i tako mu se ukazala prilika dapobjegne odorka i Goluma.Najposlije su zastali pred nevidljivimotvorom koji je vodio do donjeg ulaza urudnik, na istonoj stranigorja. Tu se Golum skutrio u zasjedi njukajui i oslukujuioko sebe,a Bilbo je doao u napast da ga ubije maem, ali ga je u tomesprijeilasamilost. Premda je zadrao na prstu prsten koji mu je sadbio jedina nada, nije htio da snjegovom pomou ubije toga gnusnogskota koji se naao u nepovoljnijem poloaju odnjega. Naposljetku jeskupio svu svoju hrabrost, preskoio Goluma u tami i pobjegao 15.hodnikom praen kricima mrnje i oaja svoga neprijatelja: Lopov!Lopov! Baggins!Mrzimo ga do groba!E, sad, zanimljiva je injenica daBilbo nije ovako ispriao priu svojimsuputnicima. Njima je on kazaoda je Golum obeao da e mu neto pokloniti akopobijedi u igri: alikad je Golum otiao po poklon na svoj otoi, otkrio je da mujenestalo blago arobni prsten koji je neko davno dobio na dar zaroendan. Bilbo jenaslutio da je to onaj isti prsten koji je onnaao, a kako je pobijedio u igri, prsten mu jepo pravu pripao.Meutim, kako je bio u kripcu, nita nije rekao o tome, nego jenatjeraoGoluma da mu pokae put do izlaza, da to bude Bilbu nagradaumjesto poklona. Tako jetaj dogaaj Bilbo opisao u svojim uspomenamai ini se da nikad nije promijenio svojopis, ak ni nakonsavjetovanja s Elrondom. Oito je tako bilo i u originalnojCrvenojknjizi, kao i u nekoliko kopija i izvadaka. Meutim, mnogekopije sadre istiniti prikaz(kao alternativu), koji zacijelo potjeeiz biljeaka Frodovih ili Samwiseovih, jer suobojica znala istinu,iako se ini da nisu bili skloni izostaviti nita od onoga to jenapisaosam stari hobit.Gandalf je, meutim, posumnjao u Bilbovu prvupriu im ju je uo od njega, ineprestano ga je zanimao taj njegovprsten. Napokon je, nakon dugih ispitivanja, zbogkojih su njihoviodnosi bili neko vrijeme nategnuti, doznao od Bilba pravu istinuzato toje, po svemu sudei, drao da je ta istina neobino vana.Premda to nije rekao Bilbu,smatrao je isto tako vanim i nezgodnimto dobri hobit nije otprve kazao istinu, sasvimsuprotno svojimobiajima. Pa ipak, zamisao o "poklonu" nije bila pukahobitskaizmiljotina. Bilba su na tu zamisao navele, kako je i sampriznao, Golumove rijei koje jesluajno bio uo; jer Golum je odistavie puta nazvao taj prsten svojim "roendanskimdarom". To je takoerGandalfu bilo udno i sumnjivo, ali je istinu o tojpojedinostisaznao tek nakon mnogo godina, to e se vidjeti u ovojknjizi.O Bilbovim kasnijim pustolovinama nema se ovdje bogzna tokazati. Uz pomoprstena umaknuo je straarima orcima na izlazu iponovo se pridruio svojimsuputnicima. Na putovanju se vie putaposluio prstenom, uglavnom da pomogneprijateljima, ali ga je drao utajnosti pred njima dokle je god mogao. Nakon povratkakui nije vienikad nikom govorio o njemu, osim Gandalfu i Frodu; i nitko drugi uShireunije znao za prsten, ili je bar on tako vjerovao. Samo jeFrodu pokazao izvjetaj o svomputovanju koji je pisao.Svoj ma, alac,objesio je iznad ognjita, a oklop od udesne iane mree, kojisu mudarovali patuljci kao dio zmajeva blaga, posudio je muzeju,zapravodrangulijarnici u Michel Delvingu. Ipak je zadrao u ladicisvoje rupe u Vreastomvijencu staru pelerinu s kukuljicom koju jenosio na svojim putovanjima, a prsten natankom laniu drao je udepu.Vratio se kui u Vreasti vijenac 22. lipnja (1342. godine poShireu) u svojojpedeset drugoj godini. Nita se osobito nijedogodilo u Shireu sve dok gospodin Bagginsnije poeo priprematiproslavu svoga sto jedanaestog roendana (1401. godine po raunuuShireu). Na ovom mjestu poinje naa pripovijest. 16. NAPOMENA OKRONIKAMA SHIREAPri kraju Treeg doba uloga koju su hobiti igrali uvelikim zbivanjima to sudovela do pripajanja Shirea PonovoUjedinjenom Kraljevstvu, probudila je meu njimaire zanimanje zanjihovu povijest, pa su sakupljali i zapisivali mnoge njihovepredajekoje su do tada bile jo uglavnom usmene. I njihove velikeporodice bavile su sedogaajima u Kraljevstvu openito, a mnogi sunjihovi lanovi prouavali stare prie ilegende. Potkraj prvog stoljeaetvrtog doba bilo je u Shireu ve nekoliko knjinica ukojima su semogle nai mnogobrojne povjesnice i kronike.Najvee su od tih zbirkizacijelo bile u Potkulama, u Velikim Smialima i u BrandyHaliu. Ovajizvjetaj o kraju Treeg doba zasniva se preteito na Crvenoj knjiziZapadnepokrajine. Taj najvaniji izvor povijesti Rata za Prsten zovese tako zato to se dugouvao u Donjim Kulama, zaviaju porodiceFairbairns, guvernera Zapadne pokrajine.Zapravo je to bio Bilbovosobni dnevnik koji je on ponio sa sobom u Rivendell. Frodo gajevratio u Shire, skupa s neuvezanim listovima biljeaka, i u godinama1420. i 1421.gotovo da ga je ispunio svojim izvjetajem o tom Ratu.Meutim, pridodani dnevniku isauvani s njim, vjerojatno u istojcrvenoj kutiji, bijahu tri pozamana sveska, uvezana ucrvenu kou,koje mu je Bilbo poklonio na rastanku. Uz ova etiri sveska pridodanje uZapadnoj pokrajini i peti svezak koji je sadravao komentare,rodoslove i raznu drugugrau o hobitima, lanovima druine.OriginalnaCrvena knjiga nije sauvana, ali postoje mnogobrojne kopije,osobitoprvoga sveska, kojima su se sluili potomci djece majstoraSamwisea. Meutim,najvanija kopija ima neto drukiji historijat.uvala se u Velikim Smialima, ali jenapisana u Gondoru, vjerojatnona zahtjev praunuka Peregrinova, i dovrena 1592. godinepo Shireu(ili 172. godine etvrtog doba). Njezin prepisiva s juga dodao jeovunapomenu: Kraljev pisac Findegil dovrio je ovo djelo u IV 172.Ovo je vjerna kopija usvim pojedinostima Namjesnikove knjige uMinas Tirithu. Ta je pak knjiga bila kopijasainjena na zahtjevkralja Elessara Crvene knjige Periannatha, koju mu jedonionamjesnik Peregrin kad se povukao u Gondor u IV64.Namjesnikova knjiga bila je dakle prva kopija Crvene knjige isadravala je mnogotoga to je poslije izostavljeno ili izgubljeno. UMinas Tirithu popraena je mnogimbiljekama i mnogim ispravcima,napose ispravcima imena rijei i citata na vilenjakimjezicima, adodana joj je i skraena verzija onih dijelova Prie o Aragornu iArwen kojine spadaju u izvjetaj o Ratu. Cijelu je tu priu navodnonapisao Barahir, unuk dvorskogpeharnika Faramira, uskoro nakonsmrti kraljeve. Ali najvea je vrijednost Findegilovekopije u tometo samo ona sadrava u cjelini Bilbove "Prijevode s vilenjakihjezika". Tatri sveska smatraju se djelom velike vjetine i uenosti,u kojem se on, izmeu 1403. i1418. godine, posluio svim izvorimakoji su mu bili dostupni u Rivendellu, i usmenim ipisanim. Ali kakose Frodo nije mnogo koristio njima jer se gotovo u potpunostibavestarinom, o njima ovdje nita vie nije reeno.Kako su Meriadoc iPeregrin postali glave svojih slavnih porodica, a istodobnosuodravali veze s Rohanom i Gondorom, u knjinicama u Buckleburyju iTuckboroughubilo je vie toga to se nije pojavilo u Crvenoj knjizi.U Brandy Hallu bilo je mnogo djelao Eriadoru i povijesti Rohana.Neka je od njih sastavio ili zapoeo sam Meriadoc, iako su 17. ga uShireu najvie pamtili po njegovu Shireskom travarstvu i po Raunanjugodina, gdjeraspravlja o odnosu kalendara u Shireu i Breeju premakalendarima u Rivendellu,Gondoru i Rohanu. Napisao je i kraustudiju Stare rijei i imena u Shireu, u kojoj jepokazao posebnozanimanje za otkrivanje srodnosti izmeu rijei iz Shirea, kao tosustari elementi u imenima mjesta, s jezikom Rohirrima.Knjige uVelikim Smialima nisu bile toliko zanimljive puanstvu u Shireu,iako su bilevanije za iru povijest. Peregrin nije napisao ni jednuod njih, ali su on i njegovi batinicisakupili mnogo rukopisa kojesu napisali pisari u Gondoru, preteito kopije i saeci pria ilegendio Elendilu i njegovim nasljednicima. Samo se ovdje u Shireu moglanai opsenagraa o historiji Nmenora i uspona Saurona. Vjerojatno jeu Velikim Smialima napisanaPria o godinama, uz pomo grae koju jesakupio Meriadoc. Premda se datumi esto teknagaaju, pogotovo kad jerije o Drugom dobu, ipak zasluuju pozornost. Vjerojatno jeMeriadocdobio potporu i podatke iz Rivendella, koji je vieput posjetio.Iako Elrondanije vie bilo, njegovi su sinovi jo dugo ondje ostali,s nekima od vilenjaka visokog roda.Kau da se i Celeborn ondjenastanio nakon odlaska Galadrielina; no nigdje nema zapisao danukad je napokon i on potraio Sive luke, a s njim je nestalo iposljednje ivosjeanje na drevne dane u Meuzemlju. 18. KNJIGA PRVA19. I. poglavlje DUGO OEKIVANA PROSLAVAKad je gospodin BilboBaggins iz Vreastog vijenca najavio da e uskoro izvanredno sveanoproslaviti svoj jedanaestoprvi roendan, nije bilo kraja govorkanjui uzbuenjima u Hobbitonu. Bilbo je bio vrlo bogat i vrlo neobianhobit, pravo udo u Shireu punih ezdesetgodina, otkako je iznenadanestao i neoekivano se vratio. Bogatstvo to ga je bio doniosa soboms putovanja postalo je lokalna legenda, a to god stariji svijetgovorio,prevladavalo je uvjerenje da je Brijeg u Vreastom vijencupun podzemnih hodnikakrcatih blagom. Ako nije ve samo to dostajaloza slavu, nitko se nije mogao nauditiBilbovoj dugovjenoj krepkosti.Iako je vrijeme prolazilo, reklo bi se da ne ostavljamnogo traga nagospodinu Bagginsu. U devedesetoj godini bio je gotovo isti kao iupedesetoj. Kad mu je bilo devedeset devet, poeli su o njemugovoriti da je dobrouuvan, iako bi tonije bilo kazatinepromijenjen. Bilo ih je koji su vrtjeli glavom i dralida se iodvie dobro dri, inilo se da nije poteno da itko ostane (naoko)vjeito mlad i(navodno) neiscrpno bogat. "To e on jo platiti"govorili su. "Ipak to nije prirodno i na zlo e izai!" Ali do tadanije bilo izalo na zlo, a kako je gospodin Baggins bio irokeruke,veina mu je bila sklona oprostiti udatvo i bogatstvo.Izmjenjivao je posjete sa svojimroacima (izuzev, naravno, saSackville-Bagginsovima), i mnogi su mu se hobiti izsiromanih ineuglednih obitelji beskrajno divili. Ipak nije imao prisnihprijatelja dok munisu poodrasli neki mlai roaci. Najstariji odnjih, i Bilbu najdrai, bijae mladi Frodo Baggins. Kad jeBilbonavrio devedeset devetu, usvojio je Froda, proglasio ga zasvoga nasljednika i pozvao dastanuje s njim u Vreastom vijencu;tako su na kraju propale nade Sackville-Bagginsovih.Bilbo i Frodoimali su sluajno roendan na isti dan, 22. rujna. "Najbolje e biti,dragi moj Frodo, da se preseli ovamo k meni" ree mu Bilbojednogdana "pa da zajedno slavimo roendane." U to je vrijeme Frodo jo biodvadi, kako hobiti nazivaju ono neodgovornorazdoblje dvadesetihgodina izmeu djetinjstva i trideset tree godine, kadpostajupunoljetni. Prolo je jo dvanaest godina. Bagginsovi su svakegodine zajedno prireivali vrlovesele proslave roendana u Vreastomvijencu, ali se te jeseni navodno pripremalo netosasvim posebno.Bilbo e tada navriti jedanaestoprvu godinu (111), to jeprilinoneobian broj i potovanja vrijedna dob za jednog hobita (akje i Stari Took doiviosvega 130 godina), a Frodo e napunititrideset tri (33), vaan broj jer e tada postati"punoljetan". 20. UHobbitonu i Uzvou jezici su uvelike klepetali, a glas o skoranjemdogaajuobiao je cijeli Shire. ivot i karakter gospodina BilbaBagginsa postali su jo jedanputglavni predmet razgovora, a starijije svijet iznenada otkrio da su njihova prisjeanjaposvuda traena idobro dola.Nikoga nisu tako pozorno sluali kao starog Hama Gamgeejapoznatog podnadimkom ia. On je zasjedao u Brljanovu grmu, malojkrmi na cesti to vodi uUzvoe, a sve to je govorio imalo jestanovitu teinu jer se etrdeset godina brinuo o vrtuu Vreastomvijencu, a prije toga je pomagao starom Holmanu na tom istomposlu.Otkako je i sam ostario i zglobovi mu se ukrutili, posao jeuglavnom obavljao njegovnajmlai sin, Sam Gamgee. I otac i sin bilisu u vrlo dobrim odnosima s Bilbom i Frodom.Stanovali su na samomBrijegu, u Vreopucovoj broj 3, ispod samog Vreastog vijenca."Tajvam je gospodin Bilbo, kao to sam uvijek govorio, vrlo drag iplemenit hobitkoji se lijepo izraava" tvrdio je ia. I to je bilaiva istina jer je Bilbo bio vrlo pristojans njim, zvao ga je"majstore Hamfaste" i savjetovao se s njim oko uzgoja povra.Uuzgajanju "gomoljika", poglavito krumpira, ia je bio vrhovniautoritet koji su priznavalisvi u okolici (pa i on sam)."A to je stim Frodom koji ivi s njim?" priupitao ga je stari Noakes izUzvoa."Preziva se Baggins, ali kau da je vie nego upola Brandybuck.Nije mi jasno kako jejedan Baggins iz Hobbitona io trait enu tamo uBucklandu gdje je narod tako udan.""Nije ni udo to je udan" ubaciTatica Dvostopac (iin prvi susjed) "kad ive nakrivoj strani rijekeBrandywine, pa jo uz samu Staru umu. Ta je uma zbilja gadno imranomjesto, ako je i upola od onoga to se pria istina.""Ima pravo,Tatice!" potvrdi ia. "Nije ba da Brandybuckovi ive u samojStarojumi, ali izgleda da jesu udna sorta. Glupiraju se u amcima na tojvelikoj rijeci, ato zbilja nije normalno. Nije udo to je i loezavrilo. Ali, kako bilo da bilo, gospodinFrodo je simpatian mladihobit kakav se samo poeljet moe. Vrlo je slian gospodinuBilbu, i tone samo po izgledu. aa mu je ipak bio Baggins. Gospodin DrogoBagginsbio je pristojan i poten hobit, nije mu se imalo taprigovorit dok se nije utopio.""Utopio?" priupita nekoliko glasovau isti mah. Dakako da su oni uli takve idruge, pa i gore glasine,ali hobiti imaju strast da prate povijest pojedinih porodica tesujedva ekali da uju sve iznova."E pa, tako bar kau" nastavi ia."Znate da je gospodin Drogo uzeo za enusirotu gospojicu PrimuluBrandybuck. Ona vam je bila roena sestrina gospodina Bilbapo majci(a majka mu je bila najmlaa ki Starog Tooka), a gospodin Drogo muje biobrati u drugom koljenu. Zato mu je gospodin Frodo roak i uprvom i u drugom koljenu,samo to nisu istog narataja, to bi sereklo, ako razumijete ta hou rei. I tako jegospodin Drogo bio uBrandy Haliu u gostima, kod svoga staroga gospodina Gorbadoca,ko toje esto bivo otkako se oenio (jer je bio slab na dobru papicu a kodstarogGorbadoca oduvijek se dobro jelo i pilo), pa je oo da seprovoza amcem po rijeciBrandywine i tako su se on i njegova enautopili. Siroti gospodin Frodo bio je tada jodijete, i etotako.""Ja sam uo da su oni otili na rijeku poslije veere, pomjeseini" ree stariNoakes "i da se amac prevrnuo od njegove teine."21. "A ja sam uo da ga je ona gurnula u vodu pa da ju je on povukaoza sobom" oglasise Sandyman, vodeniar iz Hobbitona."Ne smijevjerovati ba svemu to uje, Sandymane" poklopi ga ia, koji nijebavolio vodeniara. "Nema nikakvog razloga za prie da je neko nekogagurnuo ilipovuko. amcima je toliko teko upravljat ak i kad se mirnosjedi da ne treba dalje traituzroke nesrei. Bilo kako mu drago,tako je gospodin Frodo osto siroe i nasukan, to bise reklo meu onimudnim Bucklananima, pa je i odrasto u Brandy Haliu. A ono vamjetamo, kau, pravi pravcati kuninjak. Kod starog gospodinaGorbadoca navodno nikadnije ivilo manje od dvjesto roaka. GospodinBilbo uinio je zaista dobro djelo kad jetog deka doveo k sebi daivi meu estitim svijetom. Ali sve bih reko da je to bio gadanudaracza Sackville-Bagginsove. Oni su sve mislili kako e se dokopatiVreastogvijenca, jo onda kad je on oo i kad su svi mislili da jenee zaglavio. A onda se onodjednom vratio i istjero ih odande;odonda ivi i ivi a i da se ni najmanje ne mijenja,blagoslovljenbio! Pa sad najednom proglasio nasljednika i proveo sve lijepo pozakonu,tako da Sackville-Bagginsovi nee vie nikad iznutra vidjetnastambu u Vreastomvijencu, il se bar valja nadat da nee.""Vele daje tamo gore sakrivena lijepa svotica para" ree neki neznanac, kojijeposlom doao iz Michel Delvinga u Zapadnu etvrt. "Navodno je itavvrh onog vaegbrijega pun podzemnih hodnika nabijenih krinjama zlatai srebra, i dragog kamenja.""Onda vi znate vie nego to bi ja mogore" odvrati ia. "Ja ne znam nita odragom kamenju. Gospodin Bilbo ninajmanje ne krtari, i izgleda da mu ne manjka para,al ja nemampojma o nekom kopanju podzemnih hodnika. Vidio sam gospodina Bilbakadse vratio s putovanja, negdje prije ezdeset godina, dok sam jobio mladac. Tek sam bioposto egrt kod starog Holmana (koji je biobrati moga ae), a najvie me uzeo gore uVreasti vijenac zato da mupomaem oko spreavanja svijeta da gazi i unitava nasade uvrtu doktraje draba. Usred te guve pojavio se gospodin Bilbo na Brijegu sponijemnatovarenim velikim torbama i sa dvije krinje. Vjerujem dasu bile pune blaga to ga jeskupio u stranim zemljama, u kojima veleda ima brda od zlata; ali nije opet bilo toliko dase napunepodzemni hodnici. Ipak, vie bi vam o tome mogo re moj sinac Sam. Onvamje u Vreastom vijencu kuhan i peen. Taj vam luduje za priama ostarim vremenima ipobono slua sve prie gospodina Bilba. GospodinBilbo ga je nauio itat i pisat nijemislio pritom nita zlo, dabome,a valjda i nee od tog bit nikakva zla. Vilenjaci i zmajevi!velim janjemu. Za mene i za tebe su kupus i krumpir. Nemoj se paat uposlove svojihgazda, jer bi mogo upast u neprilike iz kojih se neemo izvu, velim ja njemu. A to biisto mogo rei i drugima" nadoda iodmjeri pogledom neznanca i vodeniara.Ali ia nije uspio razuvjeritisluaoce. Legenda o Bilbovu bogatstvu bila je vevrsto usaena u glavemladih hobita."E, ali on je sigurno onome to je donio jo svatapridodo" usprotivi se vodeniariskazujui ope miljenje. "esto odlazina put. A kakav ga samo udnovat svijetposjeuje: nou mu dolazepatuljci, pa onda onaj stari lutajui opsjenar Gandalf, i drugi.Reciti, ia, ta hoe, ali je Vreasti vijenac udno mjesto, a njegovistanovnici joudniji." 22. "A vi, gospodine Sandymane, moete priatto vas volja o neemu o emu neznate nita vie nego o amcima" odbrusimu ia osjeajui prema vodeniaru jo veunesklonost nego inae. "Ako jeto neto udno, onda bi bilo dobro da imamo jo malo vieudatva u ovimkrajevima. Ima ih nedaleko odavde koji ne bi ni vrem pivaponudiliprijatelja, pa makar ivjeli u rupi sa zlatnim zidovima. A uVreastom vijencu sve sepoteno radi. Na Sam veli da e svi odreda bitpozvani na proslavu, i da e bit darova zasve, pazite to vam kaem ito jo ovog mjeseca." Bio je dakle mjesec rujan, lijep kakav se samopoeljeti moe. Nakon dva-tri danapronio se glas (vjerojatno ga jepustio dobro upueni Sam) da e biti i vatrometa tovie,vatrometakakav nije vien u Shireu u posljednjih sto godina, zapravo otkakoje umroStari Took. Prolazili su dani i sve se vie bliio taj velikidan. Jedne su se veeri dokotrljala uHobbiton udnovata kolanatovarena udnovatim zaveljajima i krenula uz Brijeg doVreastogvijenca. Iznenaeni hobiti izvirivali su iza osvijetljenih vrata ibuljili u kola.Vozila su ih udnovata stvorenja koja su pjevalaneobine pjesme: bradati patuljci sdugakim kukuljicama. Nekolicinaih je ostala u Vreastom vijencu. Potkraj drugogtjedna u mjesecurujnu stigle su opet dvokolice upol bijela dana iz Uzvoa, od mostanaBrandywineu. Tjerao ih je neki starac. Nosio je visok, iljast,plav eir, dugaku sivupelerinu i srebrnkast al. Imao je dugu bijelubradu i upave obrve to su mu strile ispodoboda klobuka. Kroz cijelisu Hobbiton i uzbrdo trala mala hobitska djeca, koja suodmahpogodila da kola voze tovar namijenjen vatrometu. Starac je predBilbovimprednjim ulazom poeo iskrcavati teret: bijahu to velikisvenjevi raketa svih vrsta ioblika, a svaki bijae obiljeen velikimcrvenim slovom G, x, i vilenjakom runom, r.To je, naravno, bioGandalfov znak, a starac je bio arobnjak Gandalf, ija je slavauShireu uglavnom poivala na njegovim vjetinama oko vatre, dima isvjetla. Pravi mu jeposao bio kudikamo tei i opasniji ali svijet uShireu nije o tome imao pojma. Za njih jeon bio samo jedna od"atrakcija" na buduoj proslavi. Zbog toga su hobitska djeca ibilatako uzbuena. "Ono mu G znai Grandiozni!" vikali su, a staracse samo smjekao.Poznavali su ga iz vienja, iako se rijetkopojavljivao u Hobbitonu i nikad se nije dugozadravao; ali ni oni nibilo tko drugi osim njihovih najstarijih ukuana nisu nikadvidjelini jedan od njegovih vatrometa ti su vatrometi ve pripadalilegendarnoj prolosti. Kad je starac, uz pomo Bilbovu i nekolicinepatuljaka, istovario kola, Bilbo jepodijelio djeci nekoliko novia,ali nije ispaljena ni jedna jedina petarda ni praskalica, navelikualost promatraa. "A sad bjeite!" dobaci im Gandalf. "Bit e toganapretek kada doe vrijeme." Zatim je otiao unutra s Bilbom i vratasu se za njima zatvorila. Mladi hobiti zurilisu uzalud neko vrijemeu vrata, a onda su se razili ne vjerujui da e dan proslaveikadsvanuti. U Vreastom vijencu, Bilbo i Gandalf sjedili su uzotvoren prozor u sobici to jegledala na vrt na zapadu. Kasnopopodne bijae vedro i mirno. Sjajilo se cvijee, 23. zijevalice isunanice, crvene i ute, a potoarke puzile po zidovima obloenimbusenjemi zavirivale kroz okrugle prozorie."Kako ti je lijep vrt!"usklikne Gandalf."Da" potvrdi Bilbo. "Uivam u njemu, pa i u cijelomovom dragom starom Shireu,ali mislim da mi je potreban odmor.""Znaida e uiniti ono to si naumio?""Hou. Odluio sam tako jo prijenekoliko mjeseci. I nisam se predomislio.""U redu. Onda nema smislavie o tome govoriti. Dri se samo svoga plana pazi,cijeloga plana aja se nadam da e sve dobro proi, i za tebe i za sve nas.""I ja senadam. Kako bilo da bilo, namjeravam se dobro zabaviti u etvrtak iizvestijednu malu alu.""Ja se samo pitam tko e se zadnji smijati"ree Gandalf vrtei glavom."Vidjet emo" otpovrne Bilbo. Sutradan suse uz Brijeg uspentrale jo mnoge i mnoge dvokolice. Moda jebilomalo gunanja na raun "kupovanja od svojih", ali tog istogtjedna poele su iz Vreastogvijenca pljutati narudbe za sve vrstenamirnica, potreptina i luksuznih artikala koji suse mogli dobavitiu Hobbitonu ili Uzvou ili bilo gdje drugdje u okolici.Oduevljenistanovnici poeli su odbrojavati dane na kalendaru, eljnoiekujui potara da imdonese pozivnicu. Uskoro su zapljutale ipozivnice, i pota u Hobbitonu bijae zaguena a pota uUzvou zatrpana,pa su morali pozvati u pomo dobrovoljne listonoe. Neprestano susepenjali uz Brijeg nosei na stotine uljudnih varijacija na temuHvala Vam, svakako udoi. Na ulazu nastambe u Vreastom vijencupojavio se natpis: ULAZ DOPUTENSAMO POSLOM U VEZI S PROSLAVOM. Aliak i one koji su dolazili poslom u vezi sproslavom, ili su bar takotvrdili, nisu esto putali unutra. Bilbo je imao pune rukeposla:pisao je pozivnice, obiljeavao imena onih koji su potvrdilidolazak, pakirao darove ivrio neke svoje osobne pripreme. Otkako jeGandalf stigao, nitko ga vie nije vidio. Jednog jutra, kad su sehobiti probudili, zatekli su veliku poljanu juno od Bilbovaprednjegulaza punu motki i konopaca za velike i male atore. Poseban je ulazusjeen unasip do ceste gdje su podignute iroke stube i velikebijele vratnice. Za njih su seposebno zanimale tri hobitskeobitelji iz susjedne Vreopucove ulice, kojima su svipomalozavidjeli. Stari ia Gamgee nije se vie ni pretvarao da radi u vrtu.Poeli su podizati atore. Jedan je od njih bio neobino velik, tolikovelik da jestablo koje je tu raslo ostalo u njemu, ponosno se diuina jednom kraju, uz elo glavnogstola. O granje su mu objesililampione. Jo je vie obeavala (hobitskoj udi) golemakuhinja podvedrim nebom, podignuta u sjevernom kutu poljane. Stigla je i etakuhara izsvih krmi i gostionica na milje unaokolo da pomaupatuljcima i drugim neobinimbiima smjetenim u Vreastom vijencu.Uzbuenje je bilo na vrhuncu. Tad se nebo naoblai. Bijae to usrijedu, veer prije proslave. Zavladala je silnatjeskoba. A onda jenapokon svanuo etvrtak, 22. rujna. Izalo je sunce, oblacinestali,zastave se razvile i zabava je otpoela. 24. Bilbo Bagginsnazvao je to proslavom, iako je to zapravo bio nizraznovrsnihzabava pod jednom kapom. Praktiki su bili pozvani svikoji su ivjeli u okolici. Bilo ih jevrlo malo koji grekom nisupozvani, ali kako su i oni doli, ispravljena je i ta greka.Pozvanisu i mnogi drugi iz ostalih krajeva Shirea. Bilbo je osobnodoekivao goste(zvane i nezvane) pred novim bijelim vratnicama.Svima je redom dijelio darove ak ionima koji su potom izali nastranji izlaz i doli opet na glavni ulaz. Hobiti na svojroendandijele darove drugima. Obino to nisu skupocjeni darovi, i ne dijeleih baakom i kapom kao u ovoj prigodi. Ipak, to inae nije lo obiaj.Zapravo je u Hobbitonu iUzvou svakog dana u godini bio nekomroendan, tako da je svaki hobit imao dobreizglede da dobije poklonbar jedanput tjedno. Ali njima nikad nije bilo dosta darova. U ovojprigodi darovi su bili neobino lijepi. Hobitska su djeca bilatolikouzbuena da su na neko vrijeme malne zaboravila na jelo. Bijaetu igraaka kakvih nikadnisu vidjeli, sve su igrake bile prekrasne aneke oito i arobne. Mnoge su od njih bilenaruene jo prije godinudana i stigle su ak s Gore i iz Dlja, bile su doista djelorukupatuljaka. Poto su svi gosti doekani dobrodolicom i napokon ulina vratnice, zaredale supjesme plesovi, glazba, igre i, naravno,jelo i pilo. Predviena su tri slubena obroka:ruak, uina i veera.Ali ruak i uina razlikovali su se od ostalog vremena samo po tometosu svi gosti tada sjedili i zajedno jeli. Inae je neprestano mnogogostiju jelo i pilo sve negdje od jedanaest do est i pol, kad jepoeo vatromet. Vatromet bijae Gandalfova briga: ne samo to jedopremio rakete nego ih je i samzamislio i izradio; a onenajvanije, specijalne efekte postizao je sam putajui rojeveraketa.Ipak, dijelio je na sve strane petarde praskavice, prskalice,baklje, patuljakesvijee, vilenjake vodoskoke, goblinske lajavce igromopuce. Sve je to bila prvorazrednaroba. Gandalf je s godinamanapredovao u svom umijeu. Bijae tu raketa nalik na jato iskriavihptica koje pjevaju umilnim glasovima.Bijae tu i zelenog drvea sdeblima od tamnog dima: lie im je pupalo kao da se cijeloproljeerazlistava u jednom trenutku, a s njihova blistava granja padalo jejarko cvijeena zapanjene hobite, gubei se usred slatkog mirisaupravo prije nego to e im dotaknutizavraene glave. Bijae tu ikaskada od leptirova to su se svjetlucajui sputali na drvee;bijaetu i stupova od arene vatre koja se dizala i pretvarala u orloveili u jedrenjake ili ufalangu labudova u letu; bijae tu i crvenaoluja i pljusak ute kie; bijae tu i uma odsrebrnih kopalja koja suiznenada polijetala uvis s ratnim pokliima, pa onda opet padalauvodu itei i psiui poput stotinu vrelih zmija. I bijae jo jedno,posljednjeiznenaenje u Bilbovu ast, koje je silno prestrailo svehobite, kao to je Gandalf i elio.Pogasila su se sva svjetla ipodigao se velik dim, koji poprimi oblik planine viene izdaljine,to se na vrhu ari rigajui zelene i skeletne plamenove. Odatleizleti crveno-zlatni zmaj dodue ne u prirodnoj veliini, alistrahovito uvjerljiv; iz drijela mu jesukljao oganj, sijevao jeoima gledajui na zemlju; razlegne se urlik i zmaj preleti triputaiznad glava uzvanika. Svi su prignuli glave, a mnogi su pali niice.Zmaj je proletioiznad njih kao ekspresni vlak, premetnuo se u zrakui rasprsnuo iznad Uzvoa uzzaglunu eksploziju. 25. "To je bio znakza veeru!" ree Bilbo. Uas je nestalo tjeskobe i straha, apoleglihobiti skoe na noge. Bijae izvrsna veera za sve, to jest zasve osim za one koji su bilipozvani na posebnu porodinu gozbu uonom velikom atoru s drvetom. Broj je uzvanikabio ogranien nadvanaest tuceta (broj koji su hobiti zvali i jedan gros, iako sesmatralo danije pristojno rabiti tu rije kad su u pitanju osobe), agosti su probrani iz svih porodica skojima su Bilbo i Frodo bili urodu, i jo je tome pridodano nekoliko prisnih prijatelja(kao recimoGandalf). Bili su nazoni i mnogi mladi hobiti s roditeljskimblagoslovom,jer roditelji su velikoduno doputali djeci da dugoostaju budni, pogotovo ako je biloizgleda da e dobiti besplatanobrok. Othranjivanje mladih hobita iziskuje svu silu hrane.Bijae tumnogo Bagginsa i Boffina, pa i Tookova i Brandybuckovih, bijae tuiraznih Grubbova (roaka bake Bilba Bagginsa), pa raznih Chubbova(srodnika njegovadjeda Tooka), i nekoliko biranih Burrowsa,Bolgera, Bracegirdlea, Brockhousea,Goodbodya, Hornblowera iProudfoota. Neki su od njih bili tek daljnji Bilbovi roaci, anekigotovo da nikad prije nisu ni bili u Hobbitonu jer su ivjeli uzabaenim zakucimaShirea. Ni Sackville-Bagginsovi nisu bilizaboravljeni. Bijae tu Otho i njegova enaLobelia. Oni nisu voljeliBilba niti su trpjeli Froda, ali je pozivnica bilatakovelianstvena, ispisana zlatnom tintom, da su drali da ne moguodbiti takav poziv. Osimtoga, njihov roak Bilbo bavio se godine igodine kulinarstvom pa je njegova kuhinja bilana dobru glasu.Svihsto etrdeset i etvero gostiju oekivali su lijepu gozbu iako su sepomalopribojavali domainove govorancije poslije veere (neizbjenetoke programa). On jenaime bio sklon ubacivati u svoje govore onoto je nazivao poezijom, a pokatkad bi,poto bi popio aicu-dvije,razvezao o onim besmislenim pustolovinama sa svogatajanstvenogputovanja. Gosti se doista nisu razoarali: bijae to vrlo lijepagozba, uistinupravo uivanje: bogato, obilato, raznoliko idugotrajno. Kupovina ivea spala je bila nacijelom tom podrujugotovo na nulu u iduih nekoliko tjedana, ali to nije mnogosmetalojer je Bilbova opskrba bila poistila zalihe u veinitrgovina, podruma i skladita na miljeunaokolo.Poto je gozba(manje-vie) zavrena, uslijedio je govor. Meutim, veina jeuzvanikabila ve snoljivo raspoloena, u onoj divnoj fazi koju su nazivali"popunjavanjezakutaka". Pijuckali su svoja omiljena pia i grickalisvoje omiljene poslastice,zaboravivi na prethodne bojazni. Bili suspremni sve mirno sluati i odobravati svakojizgovorenojreenici."Dragi moj narode..." poe Bilbo ustavi sa svogmjesta."Poujmo! Poujmo! Poujmo!" uskliknu gosti i nastaveponavljati taj usklik uzboru, kao da oklijevaju sami posluati svojsavjet. Bilbo ode sa svog mjesta i popne se nastolicu ispodosvijetljenog drveta. Svjetlo lampiona padae na njegovo ozarenolice;zlatna puceta sjala su mu na izvezenu svilenu prnjaku. Svi suga vidjeli kako stoji nastolcu, jedna mu ruka u zraku a druga udepu na hlaama."Dragi moji Bagginsovi i Boffinovi" opet e on. "Idragi moji Tookovi iBrandybuckovi, i Grubbovi, i Chubbovi, iBurrowsovi, i Hornblowerovi, i Bolgerovi,Bracegirdleovi,Goodbodyjevi, Brockhouseovi i Proudfootovi!" 26. "Proudfeeti!"uzvikne postariji hobit iz dna atora. Dakako da se on zvaoProudfoot(Gordo Stopalo) i da je zasluio to prezime; stopala mubijahu zaista velika, gusto obrasladlakom, pa ih je drao nastolu."Proudfootovi" ponovi Bilbo. "Isto tako i dobri mojiSackville-Bagginsovi, kojimanapokon ponovo elim dobrodolicu uVreastom vijencu. Meni je danas sto jedanaestiroendan: danas samnavrio sto jedanaestu!""ivio! ivio! Sretan ti roendan!" poviu svi iuzmu lupati akama po stolovima.Bilbo je bio na visini. Takve sugovore voljeli: kratke i jasne."Nadam se da vam je svima lijepo kaoi meni."Zagluno klicanje. Uzvici Jest (i Nije). Zvuci truba irogova, frula i flauta i drugihglazbala. Bijae tu, kako rekosmo,mnogo mladih hobita. Oglasilo se stotinjak glazbenihpraskalica. Naveini je njih pisalo DLJE, to veini hobita nije bogzna to znailo,alisu se svi slagali u miljenju da su praskalice izvrsne. U njimasu bili instrumenti, mali alisavreno izraeni i vrlo milozvuni. Ukutu je jedan od mladih Tookova iliBrandybuckova, mislei da je ujoBilbo zavrio govor (jer je oito rekao sve to je bilopotrebno), nabrzinu sastavio orkestar i zasvirao veselu plesnu melodiju. MladigospodinEverard Took i gospoica Melilot Brandybuck popeli su se nastol i, s praporcima urukama, zaplesali poskonjak: zgodan aliprilino ivahan ples.Ali Bilbo nije bio zavrio. Zgrabivi rog iz rukejednog malca pored sebe, on triputa glasno puhne u nj."Neu vas viedugo zadravati" uzvikne. Ope klicanje. "Pozvao sam vas sveskupa izjednog odreenog razloga."Neto u nainu na koji je to rekao izazvaloje stanovit dojam. Gotovo da je nastalatiina, a dvojica-trojicaTookova naulili su ui."Zapravo, iz tri razloga! Ponajprije, da vamkaem da ste mi svi vi neobino dragi,i da je sto jedanaest godinaprekratko vrijeme za ivot meu tako vrlim i divnimhobitima."Silnaprovala odobravanja."Ni polovicu od vas ne poznajem onako dobrokako bih elio, a drugu polovicu odvas ne volim ni priblino onolikokoliko zasluuju."Ovo je bilo neoekivano i prilino nerazumljivo.Nekolicina je zapljeskala, ali seveina trudila dokuiti smisao tihrijei i izvesti na istac treba li to shvatiti kaokompliment."Drugo,da proslavim svoj roendan." Ponovno klicanje. "Bolje rei: naroendan.Jer danas je, naravno, i roendan moga nasljednika i sinovcaFroda. On danas postajepunoljetan i preuzima svojenasljedstvo."Nekoliko starijih hobita zapljee vie reda radi, a mlaipoviu na sav glas:"Frodo! Frodo! Dobri stari Frodo!"Sackville-Bagginsovi su se smrknuli pitajui se to limu ono znai:"preuzima svoje nasljedstvo"."Zajedno navravamo sto etrdeset ietiri godine. Broj uzvanika odreen je takoda odgovara tom znaajnomzbroju: jednom grosu, ako se smijem posluiti tim izrazom." 27. Nitraga od klicanja. Ovo je doista bilo smijeno. Mnogi su se gosti,naposeSackville-Bagginsovi, uvrijedili smatrajui da su pozvani samoradi toga da se namiri tajpotreban broj, tek toliko da se popunipaket. "Jedan gros, krasno! Kakav prostaki izraz!" "Danas je istotako, ako mi doputate da se osvrnem na davne dogaaje, obljetnicamogdolaska u bavi u Esgaroth na Dugom jezeru, iako se tada nisam bioni sjetio da mije roendan. Tada mi je bilo svega pedeset jednagodina, i roendani mi se nisu inilitoliko vani. Meutim, banket jedoista bio sjajan, iako se sjeam da sam bio stranoprehlaen i da sammogao samo rei: Hbala bam lijepa. Sada mogu ispravno kazati:Hvalavam lijepa to ste doli na ovu moju malu proslavu." Tvrdokornautnja. Svi su se bojali da e sad neto zapjevati ili izdeklamiratikakvupjesmu. Zato radije ne uuti i ostavi ih da piju u njegovozdravlje? Ali Bilbo nijezapjevao ni izdeklamirao pjesmu. Umuknuvina trenutak, nastavi ovako: "Tree, i zadnje, elim neto objaviti."Ovu je posljednju rije tako glasno inenadano izgovorio da su ustalisvi koji su jo mogli ustati. "ao mi je to moram objavitida je ovo(iako je sto jedanaest godina, kako rekoh, prekratko vrijeme da seproivi meuvama) da je ovo kraj. Ja odlazim. Kreem odmah. ZBOGOM!"Onsie sa stolice i nestane. Iznenada je neto sijevnulo i svi su gostizamirili. Kadsu otvorili oi, Bilba vie nije bilo. Stotinu etrdeseti etiri zaprepatena hobita sjedili subez rijei zavaljeni nastolice. Stari Odo Proudfoot skinuo je noge sa stola izatoptao.Zatim je zavladao tajac sve dok odjednom, poto su nekolikoputa duboko udahnuli zrak,ne progovore u isti mah svi Bagginsovi,Boffinovi, Tookovi, Brandybuckovi, Grubbovi,Chubbovi, Burrowsovi,Bolgerovi, Bracegirdleovi, Brockhouseovi,Goodbodyjevi,Hornblowerovi i Proudfootovi.Svi su se poslije slagaliu miljenju da je ala bila doista neslana, da je bilopotrebno jo vieia i pia da se gosti oporave od zgranutosti i ozlojeenosti.Vjerojatnoje najei komentar bio: On je lud. Ja sam oduvijek tvrdioda je on lud. ak su iTookovi (osim dvije-tri iznimke) drali da jeBilbov postupak nerazuman. Tog je asaveina njih smatrala da se samopo sebi razumije da njegov nestanak nije nita drugo dosmijenahuncutarija.Ali stari Rory Brandybuck nije ba bio uvjeren da jetako. Pamet mu nije bilapomuena ni starou ni obilatom veerom, pa jerekao svojoj snahi Esmeraldi:"Meni je tu neto sumnjivo, draga moja!Sve bih rekao da je taj ludi Baggins opetodmaglio. Sirota starabudala! Ali zato da razbijamo sebi glavu? Glavno da nijeodniodemione." I dovikne Frodu neka donesu jo vina.Frodo jedininije ni rijei rekao. Neko je vrijeme sjedio nijem uz Bilbovupraznustolicu, ne obazirui se ni na ije primjedbe ni pitanja.Dakako da je uivao u Bilbovojali iako je znao to e se dogoditi.Jedva se svladavao da ne prasne u smijeh gledajuiogorene iiznenaene goste oko sebe. Ali je istodobno bio i ozbiljnouznemiren:odjednom je pojmio da silno voli tog starog hobita. Veinaje gostiju nastavila jesti i piti iraspravljati o muicama BilbaBagginsa, starim i novim, ali su Sackville-Bagginsovi ve 28. otili,razjareni. Frodu nije vie bilo do zabave. Naloio je da se gostimadonese jo vina,a onda je ustao, bez rijei ispio au u Bilbovozdravlje i izgubio se iz velikog atora.A Bilbo Baggins, jo dok jedrao govor, opipavao je zlatni prsten u svom depu:arobni prstenkoji je tolike godine potajno uvao. Kad je siao sa stolice,nataknuo ga jena prst i nikad ga vie nijedan hobit u Hobbitonu nijevidio.Bre je otiao do svoje rupe i zastao naas smjekajui se ioslukujui galamu izvelikog atora i vesele glasove drugih strana.Zatim je uao unutra. Svukao je sveanoodijelo, sloio izvezenisvileni prnjak, umotao ga u svileni papir i spremio. Onda jenabrzinu odjenuo neko staro zguvano odijelo i opasao se iznoenimkonim remenom.Objesio je o njega kratak ma u izlizanom toku od crnekoe. Iz zakljuane ladice to jezaudarala po kuglicama protiv moljacaizvadio je staru pelerinu s kukuljicom. Drao jebio to pod kljuemkao ne znam kakvu dragocjenost, iako je bilo toliko pokrpanoiizblijedjelo da se jedva mogla razabrati prvobitna boja: zacijeloje ipak bila tamnozelena.Pelerina mu je bila i malo prevelika.Zatim je otiao u svoj kabinet i iz velike blagajneizvadio zaveljajumotan u staru tkaninu i rukopis uvezan u kou, pa i povelikudebeluomotnicu. Rukopis i zaveljaj strpao je odozgo u teku torbu toje ondje stajala, vegotovo puna. U omotnicu je stavio svoj zlatniprsten na finom laniu pa ju je zapeatio iadresirao na Froda.Najprije ju je stavio na okvir kamina, ali ju je iznenada opet uzeoistrpao u dep. Uto se vrata otvore i u sobu hitro ueGandalf."Zdravo!" pozdravi ga Bilbo. "Ve sam se pitao hoe lidoi.""Drago mi je to si opet vidljiv" odvrati arobnjak sjedajui nastolicu. "Htio samte jo svakako vidjeti i malo popriati s tobom.Vjerojatno misli da je sve prolo sjajno iprema tvom planu?""Da,mislim" odgovori Bilbo. "Iako je onaj blijesak na kraju bio pravoiznenaenje:iznenadio je i mene, a kako ne bi druge! To je valjdabio tvoj mali prilog?""Jest. Ti si mudro uvao taj prsten u tajnostisve ove puste godine, pa sam pomislioda treba tvojim gostima pruitijo neto to e im toboe objasniti tvoj iznenadninestanak.""Ipokvariti moju alu? Ti si oduvijek zabadao nos u tue poslove"nasmije seBilbo "ali valjda zna to radi, kao i uvijek.""Znam... akoita znam. Ali nekako nisam naisto u ovoj prigodi. Sad sidotjeraocara do duvara. Izveo si svoju malu alu, uznemirio iliuvrijedio veinu svojih roaka idao cijelom Shireu neto o emu e moipriati devet dana, ili jo vjerojatnije devedesetdevet dana. Ima lijo kakve namjere?""Da, imam. Osjeam da mi je potreban odmor, kao tosam ti ve rekao. Vjerojatnodoivotni odmor: ne vjerujem da u sevratiti. Zapravo se ne kanim vraati, tovie, vesam poduzeo sve to jepotrebno. Ostario sam, Gandalfe. Ne izgledam jo star, aliosjeamstarost u dubini srca. Zbilja sam dobro uuvan!" puhne na nos. "Ama,osjeamse nekako tanak, nekako razmazan, ako razumije to hou dakaem: kao maslacnamazan na previe kruha. To ne moe biti dobro.Potrebna mi je promjena, ili takoneto."Gandalf ga promotriznatieljno i pozorno. 29. "Da, mislim da to stvarno nije dobro" reezamiljeno. "I sve bih rekao da ti je plannajbolji to moe biti.""Epa, bilo kako mu drago, ja sam se odluio. Poelio sam ponovo vidjetiplanine,Gandalfe; planine, pa onda nai neko mjesto gdje u se moiodmarati. U miru i tiini,bez mnogobrojnih roaka koji sve netonjukaju oko mene, bez cijelog onog nizaprokletih posjetilaca kojimi vise na zvoncu. Moda u nai neko mjesto gdje u moizavriti svojuknjigu. Smislio sam ve lijepu zavrnu reenicu: I ivio je sretnoizadovoljno sve do kraja svojih dana."Gandalf se nasmije."Nadam seda e tako i biti. Ali nitko ti nee itati knjigu, ma kakav joj biokraj.""Ah, moda e je i itati, u buduim godinama. Frodo je ve netood togaproitao, od onoga to sam dosad napisao. Ti e inae dratiFroda na oku, je li?""Hou, hou... ak i na oba oka, koliko god budemmogao od poslova.""Dakako da bi on poao sa mnom kad bih ga pozvao.Zapravo mi se ak i samponudio, ba uoi ove proslave. Ali njemu jostvarno nije do toga. Ja elim vidjeti onudivljinu jo prije nego toumrem, i gorje; a on je jo zaljubljen u Shire, u ume, poljairjeice. Njemu ovdje ne bi smjelo nita nedostajati. Ja mu, naravno,sve ostavljam, osimdvije-tri sitnice. Nadam se da e biti zadovoljankad se navikne ivjeti za svoj raun. Veje i vrijeme da bude sam sebigospodar.""Sve mu ostavlja?" priupita ga Gandalf. "I prsten? Sjease da si pristao na to?""Pa, da, mislim da se sjeam" propentaBilbo."A gdje ti je?""U omotnici, ako ba mora znati" nestrpljivo eBilbo. "Tamo, na okviru kamina.Ma nije! Ovdje mi je u depu!"Kolebao se. "Zar nije to udno?" tiho ree sam sebi. "Azato i ne, nakraju krajeva? Zato da mi ne ostane u depu?"Gandalf se opet strogozagleda u Bilba, a oi mu se zakrijese."Ja bih ga, Bilbo" tihoprozbori "radije ostavio ovdje, da sam na tvom mjestu. Zarga ne elii ti ostaviti?""Ma elim... i ne elim. Sad kad je ve dovde dolo,mogu ti rei da mi se nerastaje s njim. Zapravo mi i nije jasno zatobih se morao rastajati s njim? Zato ti eli datako uinim?" zapitaudnovato izmijenjenim glasom, otrim od nepovjerenjaiozlovoljenosti. "Vjeito me gnjavi, zbog tog prstena, iako mi nikadnisi dodijavao zbogdrugih stvari koje sam donio s putovanja.""Ama,morao sam te gnjaviti" ree Gandalf. "Htio sam doprijeti do istine.To mi jebilo vano. arobni su prstenovi... pa, ovaj, arobni, rijetkisu i neobini. Moglo bi se reida sam bio profesionalno zainteresiranza tvoj prsten; pa i sad sam. Htio bih znati gdje ese nalaziti akoopet nekamo otputuje. Osim toga, mislim da je bio dosta dugo kodtebe.Nee ti vie trebati, Bilbo, osim ako nisam u velikojzabludi."Bilbo se sav zajapuri i ljutito sijevne oima. Dobroudno muse lice smrkne."Zato ne?" uzvikne. "Uostalom, to je tebe briga toja radim sa svojim stvarima?Prsten je moj. Ja sam ga naao. Menipripada.""Dobro, dobro" ree Gandalf. "Ne mora se zbog togaljutiti." 30. "Ti si kriv to se ljutim" odbrusi mu Bilbo. "Kaem tida je Prsten moj. Samo moj.Moje zlato. Da, moje zlato."arobnjaku jelice ostalo ozbiljno i pozorno, samo ga je blijesak u dubokousaenimoima odao da je iznenaen i ozbiljno uznemiren."Netko ga je ve prijetebe tako zvao" ree "ali ne i ti.""A ja ga sad tako zovem. I zatone bih? to onda ako ga je Golum nekad takozvao? Sad vie nije njegovnego moj. I kaem ti da u ga zadrati."Gandalf ustane i strogoprogovori:"Lud si ako ga zadri, Bilbo. Sa svakom tvojom rijeju tomi biva sve jasnije.Prsten ima preveliku vlast nad tobom. Ostaviga! A onda moe otii i biti slobodan.""Ja u sam odluiti to u uiniti,i otii u kad je mene volja" tvrdoglavo e Bilbo."No, no, dragi mojhobite!" ree Gandalf. "Za cijelog tvog dugog ivota bilismoprijatelji, i ti mi ipak neto duguje. Hajde, uini ono to siobeao, ostavi ga!""E pa, otvoreno reci da eli moj prsten!" uzvikneBilbo. "Ali nee ga dobiti.Kaem ti da se neu odrei svoga zlata."Rukamu odluta do drka kratkog maa. Gandalf sijevne oima i ree:"E, sadje na meni red da se ja naljutim. I stvarno u se naljutiti ako tojo ponovi.Onda e vidjeti pravog Gandalfa Sivog, bez maske."I onzakorakne prema hobitu i odjednom doe nekako visok i opasan; sjenamuispuni svu sobicu.Bilbo ustukne do zida prediui i stiui akom dep.Tako su stajali neko vrijemelicem u lice, a zrak je u sobi titrao.Gandalfove su oi ostale prikovane uz hobita. Bilbopolako opustiruke i uzdrhti."Ne znam to te je spopalo, Gandalfe" napokon eBilbo. "Nikad te nisam joovakvog vidio. U emu je uope problem? Zarnije prsten moj? Ja sam ga naao, i Golumbi me bio ubio da ga nisamzadrao. to god on govorio, ja nisam lopov.""Ja nisam ni rekao da silopov" odgovori mu Gandalf. "Nisam ni ja. Ja te ne bihhtioopljakati, nego ti pomoi. Volio bih da mi vjeruje kao to si minekad vjerovao."On se okrene od Bilba i sjene nestane. Reklo bi seda se opet sveo na sijedogstarca, pogrbljenog i zabrinutog. Bilboprijee rukom preko oiju."Oprosti" ree mu. "Ali tako sam se nekakoudno osjeao. Ipak bi mi bilonekakvo olakanje kad vie ne bih imaobrige s njim. U zadnje mi vrijeme nije davaomira. Ponekad sam imaoosjeaj da je kao oko koje me gleda. A da zna da ga neprestanoelimnataknuti na prst i nestati, ili se pitam da li je na sigurnommjestu pa ga vadim da seuvjerim da je na sigurnome. Pokuavao sam gadrati pod kljuem, ali sam uvidio danemam mira ako mi nije u depu,ne znam zato. I ini mi se da se nikako ne moguodluiti.""Onda sepouzdaj u mene" ree mu Gandalf. "Ja se nimalo ne kolebam. Otiiiostavi ga ovdje. Odrekni ga se! Daj ga Frodu, a ja u paziti naFroda."Bilbo je jo asak stajao, napet i neodluan. Zatimuzdahne."Dobro" jedva protisne. "Ostavit u ga." Potom slegneramenima i osmjehne sepomalo skrueno. "Uostalom, to je i bio pravismisao prireivanja ove proslave: dapodijelim to vie darova, pa dami bude lake da istodobno i njega dam. Na kraju mi nije 31. bilonita lake, ali bi bilo teta da propadnu sve te moje pripreme.Potpuno bi mipokvarilo alu.""Zaista bi se na taj nain izgubiojedini smisao koji sam vidio u cijeloj toj stvari"reeGandalf."Dobro, onda" ree Bilbo. "Prsten e pripasti Frodu, kao isve ostalo." Dubokouzdahne. "A sad zbilja moram krenuti jer e meinae jo netko ovdje uloviti. Ve sam seoprostio i ne bih mogaopodnijeti da se moram jo jedanput sa svima opratati."Dohvati svojutorbu i poe prema vratima."Prsten ti je jo u depu" upozori gaarobnjak."Pa i jest!" uzvikne Bilbo. "I moje oporuke i svi ostalidokumenti. Najbolje e bitida ti sve to uzme i preda Frodu umjestomene. Tako e biti najsigurnije.""Ne, nemoj meni davati prsten" reeGandalf. "Radije ga ostavi na okviru kamina.Tamo e biti nasigurnome dok ne doe Frodo. Ja u ga ovdje priekati."Bilbo izvadi izdepa omotnicu, ali ba kad ju je htio odloiti do sata, ruka muzadrei kuverta padne na pod. Prije nego to ju je stigao podii, arobnjakse sagne,dohvati je i stavi na mjesto. Hobitu se lice ponovo naaszgri od gnjeva, ali se u hipu nanjemu pojavi izraz olakanja i on senasmije."E pa, to je, tu je" ree. "A sad odoh!"Izali su zajedno upredvorje. Bilbo odabere svoj najdrai tap sa stalka, a ondafune.Zaas se pojave tri patuljka iz raznih soba u kojima su radili."Jeli sve spremno?" upita ih Bilbo. "Je li sve spakirano ioznaeno?""Jest" odgovore mu oni."E pa, onda da krenemo!"On izae naprednja vrata.Bila je lijepa no a crno nebo bijae osuto zvijezdama.Bilbo pogleda uvis ipomirie zrak."Kakav uitak! Kakav je uitakponovo krenuti na put, krenuti na put s patuljcima!Za ovim samzapravo eznuo godinama! Zbogom!" nadoda gledajui svoj stari domiklanjajui se vratima. "Zbogom, Gandalfe!""Zbogom, zasad, Bilbo!uvaj se! Dovoljno si star, a valjda si ve i dovoljnomudar!""Da seuvam! Ba me briga. Ne brini ti za mene! Nikad nisam bio sretniji, atomnogo znai. Ali kucnuo je as. Konano sam digao sidro" nadoda, aonda polako i tihozapjeva u mraku: Putovi navijek idu jo dalje Nizvrtna vrata s noge na nogu, Pa u daljine kud cesta ih alje, A ja uih slijedit sve dokle mogu, Korakom lakim od dola do brijega, Dokme jo vei put ne sprijei Na raskriju staza i asnih stega. A kamoonda? To ne mogu rei. 32. Umukne na trenutak. Zatim se bez rijeiokrene od svjetala i glasova s poljane i izatora i, praen trojicomsvojih suputnika, ode naokolo u svoj vrt i zaputi se niz dugustrmustazu. Na jednom niskom mjestu pri dnu preskoi preko ivice i poe ulivadenestajui u noi kao um vjetra u travi. Gandalf je jo dugostajao zagledan za njim u tamu. "Zbogom, dragi moj Bilbo... doponovnog vienja!" tiho ree i vrati se unutra.Uskoro je za njim doaoi Frodo i zatekao ga kako sjedi u mraku, ogrezao u misli."Je liotiao?" upita ga."Jest" odgovori Gandalf "napokon je otiao.""Dabar... hou rei da sam se sve do veeras nadao da se samo ali" reeFrodo."Ali sam u dubini srca znao da zaista kani otii. Oduvijek serado alio na raun ozbiljnihstvari. Da sam bar doao malo ranije samoda ga ispratim!""Mislim da se na kraju ipak radije tiho iskrao" reeGandalf. "Nemoj previebrinuti za njega. Nee se njemu nita dogoditi,za sada. Ostavio je neto za tebe. Enoondje!"Frodo uzme omotnicu sokvira kamina i zirne na nju, ali je ne otvori."Mislim da je tunjegova oporuka i svi ostali dokumenti" ree arobnjak. "Sad sitivlasnik Vreastog vijenca. Mislim da e u omotnici nai i jedanzlatni prsten.""Prsten!" usklikne Frodo. "Zar mi je i njegaostavio? Pitam se zato. Ipak, modae mi dobro doi?""Moda hoe, a modai nee" ree Gandalf. "Da sam na tvom mjestu, radije ga nebih nosio.Ali dri ga u tajnosti i uvaj ga! A ja sad odoh na poinak."Kao novivlasnik Vreastog vijenca, Frodo je drao da ga je zapalaneugodnadunost da se oprosti s gostima. Glasovi o udnom dogaajubili su se ve pronijeli posvoj poljani, ali Frodo je svima samogovorio kako nema sumnje da e se ujutro sverazjasniti. Oko ponoistigle su koije po ugledne uzvanike. Zatim su odlazile jednapojedna, pune sitih ali vrlo nezadovoljnih hobita. Zatim su, premadogovoru, stigli vrtlari ipoeli odvoziti u takama goste koji su inehotice zaostali.No je prola polako. Sunce se diglo. Hobiti su sedigli mnogo kasnije. Sunce jeodskoilo. Dolo je nekoliko hobita kojisu poeli (po nalogu) uklanjati atore, stolove istolice, lice,noeve, boce i tanjure, i lampione, i rascvjetane borove u loncima,i mrvice ipapir od praskavica, zaboravljene torbice i rukavice irupie, i nepojedenu hranu (vrlomala stavka). A onda je dolo mnogodrugog svijeta (bez dogovora): Bagginsovi, iBoffinovi, i Bolgerovi,i Tookovi, i drugi gosti koji su stanovali ili odsjeli negdjeublizini. Oko podne, kad su ak i oni koji su najvie pojeli biliopet na nogama, okupila sesilna svjetina iznova u Vreastom vijencu,nezvana ali ne i neoekivana.Frodo ih je sve doekivao na vratimanasmijeen ali prilino umoran i zabrinut.Iako je doekivao sveposjetioce dobrodolicom, nije im mogao kazati mnogo vie negoprije.Odgovor mu je na sva pitanja glasio: Gospodin je Bilbo Bagginsotputovao; kolikoja znam, zauvijek. Neke je od posjetilaca pozvaounutra jer je Bilbo ostavio poruke zanjih. 33. Unutri, upredsoblju, bijae nagomilana velika zbirka paketa i zaveljaja imanjihkomada pokustva. Na svaki bijae privezana ceduljica. Evo toje, primjerice, na njimapisalo:Za ADELARDA TOOKA, da bude SAMONJEGOV pisalo je na jednomkiobranu. Adelard je naime bio odniomnogo neoznaenih kiobrana bez ceduljica.Za DORU BAGGINS, u spomenna DUGO dopisivanje, s ljubavlju, Bilbo pisaloje na velikom kou zaotpatke. Dora je bila Drogova sestra i najstarija Bilbova iFrodovaroakinja; bilo joj je devedeset devet godina i u posljednjihpola stoljea napisala jesvenjeve dobrih savjeta.Za MILA BURROWSA, unadi da e mu biti od koristi, od B. B. na zlatnomperu i tintarnici.Milo nije nikad odgovarao na pisma.Za ANGELIKU, za svakodnevnuuporabu, od strica Bilba okruglo konveksnozrcalo. Angelica je bilamlada Bagginsovka, a bilo je bjelodano jasno da svoje licesmatralijepim.Za zbirku HUGA BRACEGIRDLEA, od jednog donatora ormarza knjige(prazan). Hugo je uvelike posuivao knjige, ali ih jerijetko vraao.LOBELIJI SACKVILLE-BAGGINS, na DAR pisalo je nakutiji srebrnih lica.Bilbo je vjerovao da se ona domogla podostanjegovih lica dok je on bio na putu.Lobelia je to dobro znala. Kadje stigla, primila je odmah poruku na znanje, ali je primila ilice.Ovo je tek nekoliko primjera pripremljenih darova. Bilbov dom bijaepretrpanraznim stvarima to ih je skupio za svoga dugog ivota, a zato je najvie bio kriv obiajda svaki hobit dijeli mnogobrojne darovena svoj roendan. Dakako da ti darovi nisuuvijek bili novi; bilo jedvije-tri drangulije za koje se vie nije znalo emu slue i kojesukolale u cijelom kraju, ali je Bilbo obino dijelio nove darove izadravao one to ih jedobio. Njegova je stara rupa bila sad maloraskrena. Na svakom je od tih oprotajnih darova bila poruka koju jenapisao sam Bilbo, anekoliko je njih sadravalo odreenu aluziju ilikakvu alu. Ali dakako da je veina stvaribila upuena tamo gdje jebila potrebna i gdje je dobro dola. Osobito su dobro prolis

gospodar prstenova knjiga pdf download

Download

2ff7e9595c